Bratstvo Visokih Dečana - Vladika Atanasije posljednju zemaljsku utakmicu odigrao „majstorski“

Povodom upokojenja vladike Atanasija oglasili su se i iz manastira Visoki Dečani.

Pismo prenosimo u cjelosti:

Sa suzama smo primili vijest o blaženom usnuću našeg ljubljenog vladike Atanasija čija duša sada hita sladčajšem Hristu za koga je i sa kojim je živio cijeli svoj život, svjedočeći Evanđelje radosti i vječnog života. Hita i u zagrljaj svog dragog saborca i nikada prežaljenog Mitropolita Amfilohija sa kojim nas je sve učio radosti Hristovog Vaskrsenja i pobjedi nad smrti u kojoj tjelesna bolest i smrt predstavljaju samo dveri ka vječnoj radosti Hristovoj.

Svoju posljednju zemaljsku utakmicu odigrao je, kako je on to umio da kaže „majstorski“ i sa radošću može sa apostolom Pavlom da kliče „Rat ratovah, trku trčah, vjeru održah!“ .

Neka mu je vječni spomen, da se vječno raduje sa horovima anđela i svetitelja, da se moli za sve nas krijepeći nas na našem putu ocjelotvorenja u Hristu tj. spasenja, kako nas je uvijek učio.

Velika je radost i čast bila poznavati takvog čovjeka, slušati njegove riječi i učenje koje su dolazile uvijek iz živog opita života u Hristu. Nisu to uvijek bile lake riječi, ali su bile istinite i natopljene ljubavlju kojom je obilovao i koju su samo bezazleni mogli da prepoznaju, posebno djeca koja su ga uvijek toliko voljela, prepoznajući ga kao svoga.

Ostali smo siroti privremeno bez dva velikana naše Crkve, dva brata i ravnoapostolna svetitelja koji su Crnu Goru i Hercegovinu podigli iz pepela bezbožja i za sobom ostavili obrađen rajski vrt, sa mnogim vjernicima, hramovima, knjigama i spisima koje je posebno vladika Atanasije brižljivo pisao i spremao da nam budu svetionik u duhovnom putu.

Njegova ljubav za Kosovo i Metohiju je bila posebno velika. I ostaće zauvijek zapamćen kao svjedok stradanja našeg naroda od Kosova do Jadovna, kao čovjek koji je u najteža vremena bio sa stradalnim narodom Kosova i Metohije, koji je obišao svaku crkvu i zalio svaku ruševinu vinom i molitvom.

Bog da mu podari Carstvo nebesko kojim je već i ovdje za zemaljskog života živio tako snažno i tako živo, pjevajući svakim atomom svog bića sa svima svetima „Hristos Vaskrse iz mrtvih…..“

HRISTOS VASKRSE, DOSTOBLAŽENI VLADIKO I SREĆNO TI CARSTVO BOŽIJE!

Vole te tvoji Dečanci".