sveti sava

Srpska pravoslavna crkva /SPC/, vjernici  i čitav srpski rod gdje god da živi danas slavi Svetog Savu, praznik posvećen ocu srpske duhovnosti, kulture, osnivaču srpske crkve i prvom prosvjetitelju.

Praznik Savindan je u crkvenom kalendaru upisan crvenim slovima i slavi se kao zaštitnik škole, učitelja i đaka.

Na ovaj dan, sveti Sava je okončao svoj život i crkva je ustanovila da se ovog dana obilježava uspomena na život i djelo Svetog Save. Umro je 14/27. januara 1236. godine u gradu Trnovu u Bugarskoj, pri povratku iz Svete zemlje.

Rođen je 1169. godine u selu Miščići u Rasu kao najmlađe dijete velikog srpskog župana Stefana Nemanje i njegove žene Ane, dobivši ime Rastko. Malog Rastka vaspitavali su najbolji učitelji iz Soluna, Dubrovnika, Venecije i Carigrada. Bio je bistro, pametno i veselo dijete i brzo je naučio da čita i piše.

Međutim, Rastka svetovni život nije mnogo zanimao, već je interesovanje pokazivao za duhovne ljepote.

Kao mladić, Rastko je od oca, velikog župana Stefana Nemanje dobio na upravu Zahumlje. Ali ubrzo je otišao na Svetu Goru, gdje se u ruskom manastiru Svetog Pantelejmona zamonašio i dobio ime Sava.

Kasnije je, negdje oko 1198. godine, sa svojim ocem, koji se, takođe, zamonašio i dobio ime Simeon, podigao manastir Hilandar, prvi i jedini srpski manastir na Svetoj Gori.

Dva puta je putovao u Palestinu. Prilikom prvog hodočašća je podigao konake za srpske monahe u manastiru Svetog Krsta, nedaleko od Jerusalima. Potom je otkupio zemljište na brdu Sion i tu sazidao manastir za srpske monahe, dok je u Akri, tada palestinskom pristaništu, od Latina otkupio crkvu Svetog Đorđa.

Bio je ktitor i darodavac manastira Svetog Jovana Bogoslova na Sionu.

Prilikom obilaska Siona, sa patrijarhom Atanasijem iz Jerusalimske patrijaršije arhiepiskop Sava je kupio kuću Svetog Jovana Bogoslova, u kojoj se održala Tajna večera. To sveto mjesto je otkupio od muslimana, a platio je zlatom i srebrom koje je dobio od kralja Radoslava, svog sinovca.

Prilikom drugog boravka u Svetoj zemlji, 1235. godine, sve svoje zadužbine, manastire i metohe poklonio je velikoj pravoslavnoj lavri Svetog Save Osvećenog, kojom su Srbi upravljali punih 130 godina. Pohodio je i darivao pravoslavni manastir Svete Katarine na Sinaju 1234. godine. Tu je proveo čitav časni post, moleći se za svoj srpski rod i sve hrišćane.

sveti sava freska
Freska Svetog Save u crkvi Svetih Apostola u Kapernaumu, na obali Galilejskog jezera.

Po povratku sa drugog hodočašća, na poziv bugarskog cara Ivana Asena II došao je u Veliko Trnovo, tadašnju bugarsku prestonicu. Tu je preminuo 27. januara 1236. i bio sahranjen. Njegov sinovac, srpski kralj Vladislav, inače zet bugarskog cara Asena, poslije godinu dana prenio je mošti iz Velikog Trnova u manastir Mileševu.

ruka svetog save
Po narodnom predanju, u manastiru Sveta Trojica, u Pljevljima, čuva se lijeva ruka Svetog Save.

Poštovan je još za života, te je Savin kult naročito izgrađivan nakon njegove smrti. U srednjovjekovnoj Srbiji njegov grob je postao mjesto hodočašća. Njegovo ime postajalo je simbol srpskog naroda i svih očuvanih vrijednosti, a Savin kult se razvio širom srpskih zemalja. Privržen tom kultu, poznati vlastelin Stefan Vukčić Kosača sebe je nazvao „hercegom od Svetog Save", po čemu je kasnije Hercegovina dobila ime.

Za svog života, Sava je ostavio više pisanih djela. Zato je bio jedan od značajnijih pisaca i pravnika srednjeg vijeka kod Srba. Njegova najznačajnija pisana djela su Žitije Svetog Simeona, Karejski tipik, Hilandarski tipik, Studenički tipik, kao i Zakonopravilo.

karejski tipik sveti sava
Karejski tipik

Sa njegovim likom na zastavama, Srbi su dizali ustanke, sanjajući o slobodi. Kao odmazdu za jedan takav ustanak, Sinan-paša je naredio da se njegove mošti iz Mileševe prenesu u Beograd i tu spale, na Vračaru, 1594. godine.

Uništavajući im najveću svetinju, Turci su željeli da Srbe potpuno obesvete. U tome nisu uspjeli. Naprotiv, ne samo da nisu ugasili svijest o svetiteljevom kultu u narodu nego su ga još više ukorijenili.

Sveti Sava je postao svesrpski simbol. Nacionalni svetitelj, simbol ljubavi, vjere i nade.

I ne zaboravite da je HERCEGOVINA SVETOG SAVE DJEDOVINA.

Tropar Svetom Savi