„Stigli smo na vrh Lovćena – e sad da gradimo“: Razgovor mitropolita sa ljekarom u teškim trenucima

„Imajući u vidu njegove godine, predstoji duži oporavak zbog posljedica djelovanja virusa na cijeli organizam, ali i zbog normalizacije samog respiratornog sistema. Pričešćuje se i to je za njega posebno okrijepljenje i blagodet. Kao pacijent jednako kao i u životu, smjeran je, vispren, mudar, poslušan, neustrašiv. Kako sam kaže, jedini pravi strah je od Gospoda. Ni u jednom trenutku nije tražio tretman drugačiji od drugih bolesnika. Naprotiv, svakodnevno se raspituje za zdravlje svih oboljelih na odjeljenju i moli se za njihovo ozdravljenje“, kaže doktorka Borovinić Bojović za Novosti.

Od kada je zbog obolijevanja od kovida-19 primljen u KC CG, kako kaže, mitropolitovo zdravlje je mnogo bolje. Zato sa velikim olakšanjem, prenosi utiske od prije tri nedjelje kada je oboljeli vladika iz prestonog Cetinja stigao u KC. Od tada su oči i uši cjelokupne crnogorske i srpske javnosti uprte prema ljekarima koji svakodnevno brinu i obavještavaju o njegovom zdravstvenom stanju.

„Te večeri, 6. oktobra, mitropolit Amfilohije, upućen je iz Cetinjske bolnice i primljen na Internu kliniku KC Crne Gore sa upalom pluća uzrokovanom virusom korona. Odmah mu je urađen CT grudnog koša, koji je potvrdio obostranu upalu, nakon čega smo obavili dodatne pretrage krvi, pregledali vladiku i započeli terapiju“, kaže doktorka.

Dodatnu odgovornost, kako kaže, ne samo kao ljekarima, već i kao vjerujućim ljudima, predstavljala je vladičina isključiva želja da se liječi u Crnoj Gori, jer je te večeri rekao: „Nosiću krst ove pošasti sa narodom. Ne želim da u ovim najtežim trenucima napuštam Crnu Goru“.

„Prvi dani bili su potpuno neizvjesni, upala je napredovala, kiseonik je postao neophodan. U jednoj od težih večernjih vizita, vladika me je upitao: ’Šta mislite, doktore, koliko će ovo da traje?’ U tom trenutku to mi je bilo najteže pitanje, jer sve je i dalje bilo neizvesno. Kratko sam ćutala, a onda sam odgovorila: ’Visoko preosvećeni, vi najbolje znate da ovde ništa nije dugo’, a on mi je kazao: ’E, da, šta je to u odnosu na vječnost’“, kaže doktorka.

Ceo tim ljekara KC Crne Gore danonoćno radi u vanrednim okolnostima polažući ispit humanosti. I sam mitropolit Amfilohije je to naglasio.

„Gotovo osam mjeseci traje borba sa nepoznatom bolešću, iscrpljujuća, neizvjesna i teška, u kojoj su nažalost mnogi izgubili živote. Već nas stiže umor, pri kraju smo snaga. Radimo 24 časa, ne pitajući za smjene, za izdržljivost i zdravlje. Ali, kao što reče veliki Njegoš kojeg i naš mitropolit Amfilohije najčešće citira ovih dana: ’U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci’. Posao ljekara je misionarski i samo ako ga tako prihvatimo i shvatimo, možemo smatrati da smo u istinskoj službi zdravlja“, kaže doktorka.

E, sada da gradimo!

Nije mitropolitu promaklo, po doktorkinim riječima, da mu ljekari svakog dana dodaju neki novi lijek, pa su se dogovorili da zajedničku borbu sa virusom shvate kao uspinjanje na vrh Lovćena. Dok ne dođu do vrha, stalno će nešto dodavati, a kada krenu da silaze prema Njegušima, kada kriza i upala počnu da jenjavaju, tada će početi da isključuju lijek po lijek.

„Kada je upala bila na vrhuncu, rekla sam mu: ’Stigli smo na vrh Lovćena' Vladika je, bez obzira na umor i poteškoće opšteg stanja, jasno izgovorio: ’E, sada da gradimo’. To je za mene bio prvi sigurniji znak da će uspjeti da prevaziđe bolest. Kada je upala počela da se povlači i kada je stigao negativan test na virus korona, znali smo da smo blizu Njeguša“, kaže doktorka Jelena Borovinić Bojović.

Blagoslov

„Nije bilo lako izboriti se sa svakojakim pritiscima. Velika je odgovornost liječiti nasljednika trona Svetog Petra Cetinjskog. Molila sam vladiku da blagoslovi moj rad, što je on i učinio i svakako ću mu zbog toga biti zahvalna do kraja svog života“, kaže dr Jelena Borovinoć Bojović