Ljubinko Akšam - Ostaju sjećanja i nezaborav

I evo već 24 godine, svakog 16. oktobra, Trebinjcima, ljubiteljima fudbala, navijačima „Leotara“ u oku zaiskri suza.

Suza bola i nezaborava.

Dok se Trebinje oporavljalo od ratnih godina i prve fudbalske utakmice bivale odigravane na terenu stadiona u Policama, na zelenom tepihu trebinjskog hrama fudbala, sigurne korake pravio je jedan mladić. Skoro još dječak, nagovještavao je nebeske, blistave visine.

„Vidi ga, kao nekad Bekenbauer. Toliko elegancije i sigurnosti u pokretu“, govorili bi jedni…

„Odavno nismo vidjeli klinca da toliko obećava!“ nadovezivali bi se drugi…

„Čuli smo da ga zove „Crvena zvezda“ na probu“, pričali bi treći…..

Jednu fudbalska mladost, jedan svijet nade…. rastao je u Policama tih godina.

A onda…

A onda, jedno kišno jutro, jedan udar groma. Božija volja, sudbina ili nešto treće, donijelo je odluku da Ljubinko Akšam fudbalske terene zamijeni nebeskom utakmicom.

Tragično je nastradao na mjestu koje je najviše volio. Na Svom stadionu u Policama.

„Samo pominjanje imena mog sina na ovom stadionu, među ovim mališanima, znači mi da nije zaboravljen. Za mene ništa drugo. Puno mi je srce kad vidim ovu dječicu, neko igra nogomet, neko fudbal a ja sam na jedan način srećna. Možda neko nekad krene stazama mog Ljubinka. Sjećam ga se da je, kada sam ga posljednji put vidjela, sa jabukom u ruci osmjehnuo. Pitala sam ga da li po nevremenu mora da ide na svaki trening. On mi je odgovorio: 'Majko, i po gorem vremenu smo trenirali. I dobijali utakmice'", pričala nam je njegova majka Smilja.

Ljubinkovi drugovi, saigrači, u Ljubinkovu čast i za dugo sjećanje svake godine održavaju Memorijalni turnir u njegovo sjećanje.

Napraviće ga i ove godine, iako je korona.

A djeca koja igraju čuće da je u fudbalskoj školjci stadiona u Policama rastao biser velikog sjaja. Biser koji sada na nebeskom kopu, na tribini, navija za svoj „Leotar“.

Možda više od svih drugih, jer je naslućivao zvjezdane visine.

Tamo gore, na nebeskom oblaku, ubijeđen sam i danas, sa loptom pod nogom, sprema se da zaigra još jednu utakmicu.

A mi… Mi se sjećamo i ne zaboravljamo…

Živiš kroz sjećanje, kroz ove mališane i suze onih koji su te voljeli.

Ljubinko Akšam 1978-1996-2020.