Gimnazijalki Romani Roganović nagrada za literarni rad povodom Dječije nedjelje

Učenica trećeg razreda Gimnazije "Jovan Dučić" Romana Roganović osvojila je treće mjesto na konkursu Ministarstva porodice, omladine i sporta Srpske i Republičkog pedagoškog zavoda povodom "Dječije nedjelje" u kategoriji srednjih škola.

Romana kaže da je rok za predaju radova bio kratak, ali  da je napisala rad na temu "Zdravo tijelo, vedar duh", uz mentorsku podršku profesora srpskog jezika i književnosti Veselinke Kulaš.

"Pisala sam o čovjeku koji voli trčati, koji zna da poslije svakog pada treba ustati, o nekome ko želi prenijeti svoju ljubav prema pokretu na naredne generacije. Svako pokret znači život, kao što je i Aska igrala. Pored toga sam način života i naš pogled na svijet koji nas okružuje je veoma bitan. Čovjek je zdrav kada ima snagu duha, kada nahrani um i kada ima vedar duh. Nagradu nisam očekivala, ali je tu da nam pokaže da nastavimo dalje", istakla je Roganović.

Mlada Trebinjka je do sada osvojila veliki broj nagrada na literarnim konkursima u Republici Srpskoj i Srbiji kao što su prva nagrada na konkursu Republičkog pedagoškog zavoda za najbolji literarni i likovni rad povodom Dana Republike Srpske, treća nagrada na literarnom konkursu srednjih škola povodom obilježavanja “Stradanja i sjećanja na nevine žrtve u koncentracionom logoru Jasenovac-Gradina” za 2020. godinu, nagrada na međunarodnom konkursu Hemijsko-prehrambeno tehnološke škole iz Beograda na temu "Da sam ja element"...

Zdravo tijelo, vedar duh

(U potrazi za vedrim duhom)

Pokoji zlatni zrak još uvijek je ostao da zagrli, utješi i ugrije, ali snaga mu jenjava i sve češće u borbi na širokom nebeskom prostranstvu pobijede tmurni oblaci. Ulice postanu ogromne rijeke, takve da ne možete sagledati gdje je kojoj izvor, a gdje ušće. Bujice vode teku kao uspomene i sa njima odlaze i boje. Do juče beskprijekorno plavo nebo sada je obuzelo sivilo, pa i njemu se nekad plače.

Kada nastupi to godišnje doba, melanholično i sjetno, za neke izvor inspiracije, za druge samo tama, svi tražimo neku svjetiljku da obasja put, unese čaroliju i podari boju.

Jedan pogled, jedan osmijeh to zaista umije. Ušetaju kiše sigurnim koracima i u moje dvorište, ali neke stvari ostaju nepromijenjene. Sa kišobranom ili bez njega, u čizmama ili patikama, nešto je drugačije, ali osmijeh ostaje. Te oči me pomno prate od djetinjstva i uče me da ne odustajem. Odrastao sam bez tate, ali me je on, blagi čovjek iz komšiluka sa nevjerovatno mudrim pogledom, naučio da igram fudbal, da trčim od rane zore, da posmatram zvijezde i tamo u beskraju tražim svoje unikate…

Zimi smo se skijali, ljeti me vodio na rijeku da pecamo i plivamo. Naučio me je svim čarima ribolova i onoj radosti kada ribicu vratite u vodu da nastavi slobodno plivati.

Proljeće je bilo rezervisano za duge šetnje i trčanje, a kad bih se, kao mali dječak, umorio uslijedile bi priče. Postoje trenizi i za mozak i hrana za dušu, a njegove su priče bile ljekovite. „Priroda je hram gdje mutne riječi slijeću“, on ih je činio zagonetnim, interesantnim.

Čiča je živio u ulici pored i alarm mi nikad nije trebao, trčao je svako jutro u isto vrijeme i pozivao na druženje. Imao je tako blag pogled i vedar duh, nikad nije pokazivao ni trag umora, jer je želio da i ja nastavim, da i mene oplemeni tom vještinom, da mi kaže da će me svaki korak učiniti jačim i da ću nakon svakog pada ustati i biti pobjednik-samo zato što sam nastavio.

Prošle su godine i godine, a neka obećanja ostaju, samo mi prolazimo i rastemo.

Smjenjivala su se godišnja doba, bor ispred kuće je sada viši od mene, čiča ima pomoćnika-hoda sa štapom, a ja sam samo par godina stariji i trčim sa nekim ko mene zove tata. Godine su me naučile da zdravlje nema cijenu, čiča me je naučio da trčim i da uživam u svakom koraku, da plešem u ritmu kiše i da vjetar nije prepreka.

Zato i danas hodamo zajedno, samo smo brojniji...i porasli smo.

Čiča, koji će zauvijek ostati moj najbolji drug i oslonac, njegov štap, moja zlatokosa djevojčica i ja uživamo u svakom danu i ne damo nikome da nam stane na put. Zahvalan sam što mi je dao krila da poletim, dao snagu da vjerujem u budućnost i u svaki sljedeći korak.

I dalje posmatram zvijezde, visoki plavi vrti se pune unikatima, tamo je sada i naš drug. Nećemo ga iznevjeriti i odlučili smo da i dalje poštujemo pravila i učimo druge kako je pokret sastavni dio našeg života. Zlatokosa ide na svaku utakmicu da gleda tatu, možda će jednog dana i ona zaigrati fudbal, a možda biti balerina, šta god, ali želim da osjeti radost živovanja.

„Važno je da nikada ne staneš“, govorio mi je čiča, „pokret je život, srce bi prestalo da kuca davno da nisam svaki dan radio ono što volim, zato živi punim plućima.“ Saslušao sam njegove riječi i danas ih pamtim, samo što sada znam kako je uspio da me dovede na teren. Bio je nasmijan, i to uvijek, možda je to nešto što mi je govorilo da nastavim. Da se borim do kraja, trčim za loptom, kao da mi život od toga zavisi, pa pokret je i Aski bio spas. Govorio mi je da se ne predajem...ne umire se od svakog udarca.

Tako je moje djetinjstvo bilo okupano srećom, a sada...sada mi je tužno kad vidim kako su djeca prikovana za stolice i svijetleće spravice, zaista me obuzme jeza. Možda nisu imali čiču da im kaže da će sve to jednog dana koštati, a zdravlje je nešto posebno. Ako imate tu snagu, onda zračite vedrinom, a osmijeh je zarazan, vjerujte.

Rijetki znaju uživati u svakom danu. I živjeti! Zaista živjeti!

A tako je malo dovoljno da budemo srećni...

Imati vedar duh znači zračiti energijom, imati snagu da rasipate tanane niti prijateljstva svuda oko sebe. Zdrav čovjek je srećan, samo što to često sazna tek na kraju balade. Zdrav čovjek je onaj koji zaista vjeruje u to, koji ima nadu i volju, koji se ne predaje, čovjek koji je svjestan svega, čak i bolesti, ali vjeruje u sutra.

Kao što bi čiča rekao, budite nekome svjetlo i podrška, budite nekome inspiracija i motivacija. Svaki dan je pravi dan za šetnju, trčanje, sport, pa čak i onda kada imaš improvizovanu loptu, ali uz sve to, ne zaboravi da nahraniš i um.

Namignula mi je jedna zvijezda večeras, kaže da nam je potreban vedar duh da bismo imali zdravo tijelo, šapnula je da me staza čeka, samo ako imam snagu duha…i u pravu je.

„Kakve su ti misli, takav ti je život.“