U opustjelom selu Doli, u blizini Pavlove pećine, u brdu iznad Petropavlovog manastira, vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije osveštao je crkvu Svetog apostola Pavla uz sasluženje sestrinstva Petropavlovog manastira i sveštenstva eparhije.
Ova crkva obnovljena je uz pomoć sestrinstva manastira, porodice i prijatelja u znak sjećanja na rano preminulog Žarka Vučića. Obnova ove crkve priča je o požrtvovanosti, ljubavi i prijateljstvu, jer je novi hram koji blista u svojoj ljepoti izgrađen daleko od puta, struje, mašina, a presudni i najvažniji faktor bio je čovjek.
Na osvećenju crkve vladika Dimitrije je rekao da je ovo crkva Svetih 12 apostola zato što je danas praznik Svetih 12 apostola u narodu poznat kao Pavlovdan.
“Ne može se dovoljno naglasiti vaš trud i ljubav koja je uložena za ovaj hram. Daj Bože da se iz ovog malog hrama krene preobražaj u našem narodu i da naše nemoći, tuge, rane pretvaramo u dobre plodove, da smrt nije zadnja riječ. Vaskrsenje je uvijek krajnji Božiji i odgovor svih nas na ovaj svijet u kome boravimo”, rekao je vladika.
Prema riječima vladike Dimitrija ovaj hram pokazuje da se mi znamo i složiti i da znamo raditi sa planom, dogovorom i on je primjer kako treba da bude.
“Gospod sebe nikad ne reklamira jer uvijek on traži srce, slobodu, razum, um, ljudsku snagu i da se sve uloži i odgovori na pitanje je li Hristos zaista Mesija? Čitavo ljudsko biće je potrebno da se odgovori na to pitanje, a svako za sebe lično treba da ispovijedi, odgovori šta je za njega Hristos”, kazao je vladika Dimitrije.
U svojoj besjedi vladika Dimitrije je istakao da je za vjeru potrebna duša, tijelo, razum, um, snaga i da se sve to sabere u našim srcima i onda će to biti prava i živa vjera.
“Prava vjera rodi uvijek i prava djela, jer vjera bez djela je mrtva. Povod za obnovu hrama bila je smrt našeg brata Žarka i ono je svjedočanstvo žive vjere, ljubavi, povjerenja i odanosti svih Vas prema Bogu i ljudima. Zato je ovaj hram veliki“, zaključio je vladika Dimitrije.
Na osvećenju crkve apostola Pavla bio je i Bojan Đorđević iz Novog Sada. Od početka ovog vijeka dolazi u Trebinje nekoliko puta godišnje i prema njegovim riječima to je najljepši grad u Srpskoj.
“U Petrovoj pećini bio sam nekoliko puta i prelijepo je, a ovdje sam prvi put kod crkve. Interesantan je i lijep doživljaj doći do ovog hrama i pećine. Svakom bih preporučio da barem jednom dođe I osjeti taj unutrašnji duh koji čovjeka obnavlja i uzdiže”, priča Đorđević.
Do obnove crkve došlo je zalaganjem nekolicine prijatelja pokojnog Trebinjca Žarka Vučića i njegove majke Slavke, te sestrinstva Petropavlovog manastira, na čelu s igumanijom Pavlom.
"Ideja je nastala spontano, jer smo htjeli da, u ime našeg pokojnog prijatelja Žarka, pomognemo obnovu crkve pa smo u junu počeli s radovima. Radili smo oko mjesec dana, a Žarkova majka Slavka donirala je sredstva za krov", objasnio je ranije Žarkov prijatelj Milan Prelević, koji je učestvovao i u obnovi crkve.
Šta Vi mislite o ovome?