Profesori univerziteta reagovali su povodom rušenja manastirskog konaka u Ulcinju otvorenim pismom u kome traže da se prestane sa progonom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i da se nastavi započeti dijalog, objavio je IN4S.
Pismo prenosimo u cjelini.
„Kako je ostalo zapisano, genijalni Njegoš pri jednom susretu izjavio je: „Znate li gdje je najveća sloboda? U Crnoj Gori, čije ključeve ja držim“. Nakon skoro dvjesta godina situacija se izokrenula.
Najnovija dešavanja svjedoče nam da je Crkvi objavljen rat. Vjerovatno po migu, s već prepoznatljivim blic-pristupom. Ne bi bilo strašno da se to ne dešava usred Evrope, u vijeku najviših civilizacijskih dostignuća, u Crnoj Gori Petrovića.
Moćnici ovoga svijeta odlučili su da iskoriste bezakone zakone, koje donose u atmosferi jednoumlja i s vrlo jasnim i preciznim, možda i dogovorenim ciljem, valjda da bi potvrdili svoja programska načela. Ovoga puta, prvi put u crnogorskoj istoriji (jer to nijesu radili ni komunisti), oni su krenuli u rušiteljski poduhvat. Srušili su manastirski konak Svetoga Vasilija danas, a sjutra će…
Zaboravljaju da samo jedan od osam kvadranata zadovoljava tri jedinstva: zakonsko, etičko i profesionalno. Nadali smo se da će u miru i razumijevanju, uz dogovor i poštovanje činjenica, doći do rješenja koje bi bilo zadovoljavajuće za sve zainteresovane strane. Sada se više ne može okolišiti s tobožnjim pregovorima, ekspertskom timovima itd. Pregovori postaju bespredmetni.
Rat je objavljen Crkvi, samom Bogu, Svetom Vasiliju i svecijelom pravoslavnom življu. Crkva nema oružje, nema SAJ-ovce (iako ni oni ne treba da djeluju po naredbi jedne partije i jednoga čovjeka), nema podršku centara moći, ali ima molitvu, post i vjeru u Gospoda. Crkva uporno i strpljivo poziva na ljubav, dijalog i razumijevanje, a vlast odgovara sve većom represijom.
Tražimo da se odmah prestane sa progonom Crkve i da se što prije nastavi započeti dijalog, koji treba u najkraćem roku da ima kao ishod uklanjanje spornih odredbi bezakonog zakona.
Da li je slučajno što se sve dešava nakon Trojičinog dana?
Apsolutno ne. Neposredno poslije dana kada je formirana Crkva treba dokazati silu i moć (možda i data obećanja), i pokazati rušilačku snagu. Pitanje koje lebdi u vazduhu jeste: u kom mračnom kazamatu je sve ovo dogovoreno? No, za nekoliko decenija i ono što je stajalo pod oznakom tajno postaje javno, jer se mijenjaju vremena, a sa njima i ovlašćena lica koja određuju stepen tajnosti podataka.
Naše nadanje je Gospod i duh Svetoga Vasilija i Svetoga Petra, a naš zalog su pradjedovski zavjeti, koji su uvijek isticali i podsticali slobodarski duh, etiku čojstva, poštovanje, poštenje i pravičnost.
Ne damo svetinje!“, stoji u pismu grupe univerzitetskih profesora.
Šta Vi mislite o ovome?