sveti vasilije ostroski

Srpska pravoslavna crkva /SPC/ danas proslavlja Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog čudotvorca.

Rođen je kao Stojan Jovanović u selu Mrkonjići u Popovom polju kod Trebinja, od majke Ane-Anastasije i oca Petra Jovanovića, 28. decembra 1610. godine.

U njegovoj dvanaestoj godini poslali su ga u manastir Zavalu, koji se nalazi u podnožju brda Ostrog po čemu jem kasnije, i dobio ime Ostroški.

U manastiru je već tada igumanovao njegov stric Serafim. Ovdje je mlađani Stojan naučio mudrosti Svetoga pisma i Svetih otaca. Čitajući knjige i riječi Svetih otaca duša mu je upila ljubavlju prema Bogu i podvižničkom životu.

Poslije nekoliko godina, Stojan je prelašao u manastir Tvrdoš, po kome je, kasnije, dobijo i svoje drugo ime "Tvrdoški".

U Tvrdošu je, nakon pohađanja manastirske škole, primio i monaški postrig i sveštenički čin, te je postao paroh popovopoljski. Ovdje se zamonaši i dobio je ime Vasilije.

Pogoršanje prilika u manastiru, naročito zbog unijatskih pritisaka iz Dubrovačke nadbiskupije i samovolje turskih vlasti i želja za dubljim podvigom, odvole su monaha Vasilija kao arhimandrita u Pećku patrijaršiju i, po blagoslovu patrijarha Pajsija Janjevca, dalje na Svetu Goru, a zatim u Vlašku i Rusiju.

Otuda se vratio sa darovima tamošnjih vladara stradalnom narodu u Hercegovini. Godine 1638. arhimandrit Vasilije je rukopoložen u Peći odlukom Svetog sinoda za mitropolita hercegovačkog, sa obnovljenom svetosavskom titulom - mitropolit zahumski. Kasnije će dodati i titulu skenderijski.

Kao arhijerej živio je u manastiru Tvrdoš i odatle utvrđivao u pravoslavlju svoje vjernike, čuvajući ih od turskih svireposti i latinskog lukavstva. Kada su Turci razorili Tvrdoš, Vasilije se preselio u manastir Ostrog, kod Nikšića, gdje je nastavio svoj strogi podvižnički život.

manastir ostrog stara fotografija
Manastir Ostrog 1890. godine

U Ostrogu je počeo da okuplja oko sebe i druge monahe i podvižnike, i sa njima je obnovio crkvu Vavedenja Presvete Bogorodice, koju su ranije sagradili prethodni ostroški podvižnici. Nešto kasnije, Vasilije je podigao i ukrasio crkvu Časnog i životvornog krsta u Ostroškoj stijeni.

manastir ostrog

Neumoran u podvizima molitve, posta, fizičkog truda i rada, kao i mnogobrojnih briga za zemaljska i nebeska dobra svoje pastve, Svetitelj ostroški dostigao je polako i do kraja svog ovozemaljskog života.

Upokojio se mirno bez bolova i patnje, lako predavši dušu svoju u ruke Gospoda 29. aprila/12. maja 1671. godine u svojoj keliji iznad ostroške isposnice.

mosti svetog vasilija ostroskog

Njegove svete mošti počivaju u ostroškoj isposnici, nepodložno zakonu truljenja, više od 340 godina.

Činjenica netruležnog tijela ovog velikog svetitelja, predstavlja fenomen za sebe, koji ljudi nazivaju čudom. Ovaj se fenomen jedino može shvatiti i objasniti svetim životom ostroškog sveca. A život Svetog Vasilija bio je zaista život u Bogu.

U njihovu moć iscjeljenja i utjehe vjeruju podjednako i hrišćani i muslimani.

Poklonici i danas dolaze u velikom broju iz svih naših krajeva Ostroškom čudotvorcu, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti ili nacionalne pripadnosti.

Dolaze, štaviše, i iz inostranstva.

Kraj kivota svetiteljevog uznose se molitve i na srpskom i na stranim jezicima. Mnogi donose djecu da krste baš ispred moštiju Svetog Vasilija, a pojedini svoju djecu nazivaju upravo po imenu velikog svetitelja.

U manastir Ostrog dolaze i oni koji traže da im se čitaju molitve za zdravlje, iscjeljenje, spasenje...

Mošti Svetog Vasilija tri puta su napuštale manastir Ostrog. Posljednji put je to bilo 1996. godine, kada je ostroški čudotvorac posjetio Trebinje, manastir Tvrdoš, rodne Mrkonjiće.

Tropar Svetom Vasiliju Ostroškom