Gorana Đurđić iz Trebinja diplomirani je inženjer tehnologije, a u kineskom gradu Šenženu učenicima predaje biologiju, hemiju, fiziku ili prirodu i društvo u tamošnjoj „middle“ školi, što je nešto poput naše razredne nastave u višim razredima osnovne škole.
Ova mlada Trebinjka u Kinu se poslije odmora vratila 2. februara, kada je epidemija virusa korona u toj zemlji već bila u jeku.
– Grad je bio poprilično prazan zbog kineske Nove godine. U to vrijeme većina Kineza napusti Šenžen, odu u mjesta odakle potiču ili otputuju iz Kine. Početkom februara, kad sam se vratila, praznik je već završavao, ali zbog novonastale situacije veliki broj Kineza je odlučio da produži odmor još desetak dana, a stranci da se privremeno ne vraćaju – objašnjava za "Srpskainfo" Gorana svoj prvi susret s opasnim virusom.
Dodaje da je od samog početka situacija u Šenženu bila pod kontrolom, a mjere zaštite na visokom nivou.
– Od prvog dana je obavezno nošenje maski, a na ulazu na javna mjesta svima je mjerena temperatura – navodi Gorana.
Bez aplikacije ne mogu u dvorište
Priznaje da se i u Kini u početku malo znalo o virusu, pa su ljudi bili u strahu, nisu napuštali kuće, osim kad je to bilo preko potrebno.
– Sva mjesta gdje su se mogle okupljati velike grupe su bila zatvorena. Početak škole i sve druge aktivnosti za djecu su odgođene. Radili su veliki tržni centri, na ulazima se provjeravala temperatura svim kupcima, ali su uglavnom bili prazni – navodi Gorana.
Ona ističe da u sedmicama kada je registrovano najviše oboljelih od novog virusa niko nije mogao ići u posjete rodbini, prijateljima, a svi građani su aplikacijom registrovani na adresi na kojoj stanuju. I pri ulazu u dvorišta morali su da pokažu aplikaciju, kao dokaz.
– Takvo stanje nije trajalo dugo, osim u gušće naseljenim kvartovima, gdje su cijeli stambeni blokovi još ograđeni i mogu ući samo stanari – priča ova inženjerka.
Gorana ističe da su Kinezi vrlo disciplinovan narod, a uz to i bojažljiv, pa se propisana pravila nisu kršila.
– Kako su donošene mjere Kinezi su ih odmah prihvatali i poštovali – nošenje maski, zabranu okupljanja u velikim grupama, zabranu širenja lažnih informacija i izazivanja panike – kaže ona.
Normalizacija
Ova Trebinjka priča da su najstrože mjere trajale manje od mjesec dana, jer se situacija već krajem februara počela popravljati.
– Otvarali su se postepeno kafići, restorani, ali uglavnom je bio dozvoljen boravak u baštama uz neophodnu distancu. Broj ljudi koji sjedi za stolom je bio ograničen. Primjećivalo se da strah kod ljudi polako popušta, da se slobodnije kreću ulicom – ističe Gorana.
U međuvremenu se veliki broj Kineza i stranaca vratio u Šenžen, a preduzeća su počela uobičajeno da rade.
– Broj oboljelih je varirao od sedmice do sedmice. Bilo je dana kada nije bilo novozaraženih, ali i dana kad je kod jedne do pet osoba potvrđen virus korona. To su uglavnom bili uvezeni slučajevi, ljudi koji su dolazili u Kinu – kaže ona.
U trenutku kada se situacija u svijetu rapidno pogoršavala u Kini se život, polako, vraćao u normalu.
– Sad je stanje potpuno normalizovano, osim nastave u školama, vrtićima i drugim obrazovnim ustanovama. Njihovo otvaranje se očekuje do početka naredne sedmice, 11. maja, u zavisnosti od škole do škole. Svi novi slučajevi oboljelih od virusa korone u posljednjih mjesec dana su došli iz Evrope, najviše iz Velike Britanije ili iz SAD, pa su Kinezi zatvorili granice dok se situacija u ostatku svijeta ne smiri – priča Gorana.
U Kini najsigurnije
Gorana priznaje da za vrijeme boravka u Kini tokom pandemije virusa korona ni u jednom momentu nije bila u strahu od nepoznatog i nevidljivog neprijatelja. Osjećala je da joj je najsigurnije da ostane u najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu, kako zbog sprovedenih preventivnih mjera za suzbijanje opasnog virusa, tako i zbog discipline Kineza kao nacije, što je za kratko vrijeme dalo dobre rezultate.
U vrijeme kada je virus uveliko harao Kinom turisti su još dolazili na jug Srpske. Sa epidemijom novog virusa u Kini počela je potražnja za zaštitnim maskama i u Trebinju. Prema tadašnjim izjavama apotekara, maske su najviše kupovali turisti koji su u Trebinje dolazili iz azijskih zemalja, Kinezi i Južnokoreanci.
Šta Vi mislite o ovome?