Kada se u projekat krene komšijski i rugarski, a pritom nije instruisana stranački, navijački, onda takva akcija zaslužuje svu podršku. Upravo to su uradili momci koji igraju košarku na terenu, „iza Treće osnovne“, sada Osnovne škole „Vuk Karadžić“ u Policama, mjestu koje je ne tako davno bilo prava mala sportska arena.
„Na ovom terenu su nastajale i rasle šampionske generacije. Ovdje su stasavali šampioni države, republike, igrači koji su pronosili slavu svog grada. Sada, generalno, teren poprilično tužno djeluje. I što je najtužnije nema djece i ovdje se, noću, okupljaju oni kojima nije mjesto pored sportskih terena. Mi smo se okupili da počnemo sa uređenjem, danas nešto, sutra malo više, uskoro možda i realizujemo mnogo toga lijepoga“, rekoše nam momci koji su sa krampom, lopatom i metlom zamijenili košarkašku i fudbalsku loptu.
Dok smo završavali razgovor, sasvim slučajno, dobili smo informaciju da su u planu mnogo ozbiljniji radovi. Ovi momci će vlastitim sredstvima kupiti novu tablu, koš i ocrtati teren
Sedamesetih i osamdesetih godina ovdje su se odigravali turniri u malom fudbalu i košarci, a gore na vrhu tribina skakalo se u dalj. Sve je to, uz nesebičnu energiju i dobru volju organizovao pokojni profesor Dragan Zelenović, a prepune tribine su, radosti igre i druženja, dale dodatni sjaj.
I zaista, malo dobre volje je potrebno da se krene sa nule. „Srce, ruke i lopata“ nekada je Zabranjeno pušenje pjevalo. Makar toga imamo.
Podržimo izgradnju novih igrališta i uređenje postojećih. Za nas, za našu djecu, za pokoljenja. Uključite se i vi u ovu akciju. Pokrenite je u svom naselju, svojoj ulici.
Šta Vi mislite o ovome?