Na skoro svakom ugostiteljskom objektu, hotelu, kladionici, butiku ili prodajnim objektima robe široke potrošnje u Trebinju postavljeni su oglasi o potrebnim radnicima, ali radne snage nema, pa se, najčešće, angažuju srednjoškolci ili sami vlasnici objekata rade i po dvije smjene kako posao ne bi propao.
To su slika i prilika sa kojom se i ove godine susreće Trebinje, iako na trebinjskom Birou ima više od 2.100 nezaposlenih lica. Međutim, otvaranje Dubrovnika, mogućnost rada u ovom gradu i dobra zarada u odnosu na istu u Trebinju, radnicima su dali mogućnost da sami odrede svoju sudbinu i odluče da li žele da rade za 700 maraka u Trebinju ili za 1.700 KM na Jadranskom moru.
Odluka je, kažu nam Trebinjci, više nego jasna - rad u Dubrovniku je finansijski spas za brojne trebinjske porodice, pa u našem gradu više nema radnika spremnog da radi ispod 700 KM.
"Radim u državnom sektoru, gdje plata nije povećavana već skoro 10 godina. Mjesečno primim oko 900 KM. Razmišljam da napustim svoju firmu i pređem u Dubrovnik. Raspitivao sam se, imam ponuda, a u jednoj firmi u Dubrovniku ponudili su mi platu od 1.500 KM plus troškove prevoza", kaže jedan naš sugrađanin.
O odlasku u Dubrovniku ne razmišljaju samo radnici sa platom do 1.000 KM. Sve je više i onih koji u Trebinju primaju i po 1.300 ili 1.500 KM, ali bi im se rad u susjednom gradu višestruko isplatio.
"Po zanimanju sam građevinski inženjer. Poslao sam jednog firmi u Dubrovniku neobavezni upit o slobodnim radnim mjestima, navodeći gdje sam i šta do sada radio, i nakon tri sata stigao mi je imejl da, ako želim, odmah sutra mogu da dođem na razgovor za posao, da mi nude početnu platu od 8.400 kuna, osmočasovno radno vrijeme, pa čak i smještaj ako mi je potreban", kaže ovaj Trebinjac.
Pojedini Trebinjci, u razgovoru za TrebinjeLive.info, ne kriju da su se, bukvalno, spasili "dužničkog ropstva" od kada rade u Dubrovniku.
"Bio sma prinuđen da napustim svog poslodavca u Trebinju. Žena je bila nezaposlena, ja sam radio za 900 KM, a imamo troje djece, od kojih je jedno u tom momentu završavalo srednju školu, drugo bilo osmi razred a treće šesti. Oni hoće na ekskurziju, nas stigle rate za kredit jer smo kupili stančić od 58 kvadrata. Izvukao sam se od kada sam dole. Svaki mjesec primim 1.500 KM, a od prije nekoliko mjeseci i žena mi radi dole. I ona sada zaradi 1.200 KM. Stariji sin na fakultetu, kredit redovno izmirujemo", navodi ovaj Trebinjac.
Najveći problem je virus korona, zbog čega je u Dubrovniku otkazan veliki broj turističkih aranžmana, pa Trebinjci koji su trebali da počnu da rade početkom marta, obaviješteni su da na posao dođu tek iza 15. aprila.
Oni radnici koji su i van sezone radili u Dubrovniku, kažu nam da nema nikakvih restrikcija oko rada objekata, da kupaca ima i da vjeruju da će se od aprila stanje i u turizmu stabilizovati.
NEZAPOSLENOST U TREBINjU
Početkom marta, na trebinjskom Birou bilo je tek četvoro nezaposlenih građevinskih inženjera, po sedam arhitekata i mašinskih inženjera, a inženjera elektrotehnike koji traže posao tek tri.
Na Birou je i jedan vodoinstalater, dok zidara i tesara nema.
Zanimanja koja su i dalje problem i zatrpavaju trebinjski Biro su diplomirani ekonomisti kojih ima 68 i njihove kolege diplomirani pravnici kojih je 60. Bez posla je i 135 ekonomskih tehničara, kao i 95 maturanata gimnazije.
Šta Vi mislite o ovome?