Pješački prelazi u Trebinju - Ima nedostataka, ali najveća odgovornost je na vozačima i pješacima (Foto)

Brojni pješački prelazi na području Trebinja imaju mane - ili su loše osvijetljeni, ili su zaklonjeni, ili nisu na adekvatan način obilježeni ili, pak, nisu u skladu sa saobraćajnim standardima - komentari su Trebinjaca na portalu TrebinjeLive.info nakon što je prije dva dana vozilom udarena jedna djevojčica na pješačkom prelazu kod Autobuske stanice. Međutim, šta kaže struka?

Struka kaže za TrebinjeLive.info da je problem očigledan, ali da nije neuobičajen, te da se sa ovim problemom susreću skoro sve lokalne zajednice bez obzira na njihovu veličinu.

Pojašnjavaju da, što se konkretno tiče Trebinja, najveći problem predstavljaja nepreglednost i neprilagođena brzina vozača.

"Nepreglednost se javlja uslijed drvoreda, slabe osvijetljenosti ili, ono što postaje u Trebinju sve veći problem, reklamnih panoa od kojih učesnici u saobraćaju ne mogu da vide jedni druge", kaže jedan saobraćajni inženjer.

Takav problem, napominje, u Trebinju je uočio na više mjesta, jer, kako nam je pojasnio, vlasnici reklamnih panoa, na osnovu stručnog mišljenja, bez problema dobijaju lokacijske uslove za postavljanje panoa.

"Ali, njegovu funkcionalnost niko ne provjerava. Najvažnije je da je tu nečiji potpis, najčešće pravnog lica sa određenom licencom. To, nažalost, nije dobro. Ipak, treba sagledati da li je to što taj 'stručnjak' kaže da je prihvatljivo i zaista izvodljivo na licu mjesta", pojašnjava nam ovaj inženjer.

On nam kaže da je za pješački prelaz strogo definisano da ne smije biti kraći od tri, ali ni duži od osam metara, dok u Trebinju, pojašnjava nam, ima i prelaza čija je dužina 10, 20, pa čak i 30 metara.

"To je strašno šta se dozvoljava. Nema kontrola, nadzora. Sve je prepušteno slučaju - ko će to primjetiti. A primjeti se kad se nešto desi i onda je kasno", navodi nam ovaj inženjer.

Kao konkretne primjere "problematičnih" pješačkih prelaza navodi prelaz iz tunela u Starom gradu prema platanima, koji se noću uopšte ne primjećuje jer nije osvijetljen.

"Tu je i prelaz na samom početku Goričkog pravca. Ono se ne zna na šta liči i ko je dozvolio da se na onom mjestu ocrta, ali i prelaz na Glavnoj ulici, kod novih zgrada, gdje vozač ne može da vidi pješaka od reklamnog panoa, što je ista situacija i na velikom kružnom toku gdje je reklamni pano na stubu javne rasvjete", pojašnjava nam on.

Kao neka od rješenja navodi primjere dodatnog osvijetljenja pješačkih prelaza, korišćenje "hladne plastike" za njihovo označavanje, led dioda ili markera u ravni sa kolovozom.

"Ima tu još rješenja, kao što su semafori, ali se oni ne mogu postaviti baš svugdje. U velikim gradovima koriste se podzemni prolazi, paserele, a sve u zavisnosti od saobraćajne opterećenosti određenog dijela grada", pojašanjava nam ovaj inženjer.

Svakako, poručuje, savjet je da u trebinjskim uslovima i vozači i pješaci obrate više pažnje - vozači da prilagode brzinu, a pješaci da prije prelaska pogledaju i lijevo i desno, izvade slušalice iz ušiju i ne koriste mobilni telefon.

"Nisu samo vozači odgovorni, jer naš narod, odnosno uopšte pješaci, imaju jednu lošu naviku - ulicu prelazie gdje stignu. Nažalost, moraju se pojačati represivne mjere nadležnih, jer savjetodavne odavno ne piju vode. Mi odemo u Dubrovnik ili Beograd i gledamo gdje ćemo i kako da pređemo preko ulice, a kad smo na domaćem terenu prelazimo gdje stignemo - jer mi znamo da tako može, ali kad se nešto desi onda svi kuku njima. Pa kasno je tada", zaključio je ovaj inženjer.