Sretenje Gospodnje je praznik od suštinske važnosti za hrišćanstvo. Tada se dogodio prvi susret Isusa Hrista sa ljudima. Po tom svom karakteru ovaj praznik je dobio svoje ime. Slavi se na 40 dana od Božića. Srpska pravoslavna crkva slavi ovaj praznik 15. februara.

sretenje

Po Mojsijevom zakonu, žena se nakon porođaja smatrala nečistom četrdeset dana. Poslije toga morala je da ode u hram i prinese žrtvu. Za bogatije to je bilo jedno jagnje od godinu dana, a za siromašnije dvije grlice ili dva goluba. Smatralo se da se tako žena očistila od grijeha.

Prvenac, kako roda ljudskog ili od stoke, morao se posvetiti Bogu. Za mušku djecu morao se dati otkup od pet sikala srebra. Za Isusa, kao prvenca, nije dat otkup, jer je on dao sebe u otkup za sav ljudski rod, a cijelog svog života na zemlji bio je posvećen Bogu.

Bogorodicu je u hram uveo prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Preteče. On je odveo Djevu Mariju ne na mjesto za žene, nego na mjesto za djevojke u hramu.

U hramu je bio pobožni starac Simeun, koji je živio u Jerusalimu, i kome je Bog obećao da neće umrijeti dok ne vidi svoga Spasitelja. Starac je u Isusu poznao obećanog Mesiju, blagoslovio ga i zahvalio Bogu što mu je omogućio da vidi Spasitelja.

Tom prilikom starac je i Mariji prorekao teške trenutke u životu, sve zbog njenog sina: "Gle ovaj leži (sada kao mali) da mnoge (silne) obori i podigne u Izrailju; a i da bude znak protiv koga će se govoriti. Α i tebi samoj prošće nož dušu, da se (tako) otkriju misli mnogih srdaca" (Lk 2,34-35).

Zbog ovog događaja, to jest sretenja malog Isusa sa pravednim Simeonom, i sam dan se zove Sretenje, a od tada se Simeon naziva Bogoprimac.

Ovom događaju prisustvovala je i Ana, kći Fanuilova, koja je prisustvovala Sretenju Gospodnjem, i potom objavila stanovnicima Jerusalima da je "konačno stigao onaj koji je odavno najavljivan i očekivan".

Predanje kaže da su prvom ulasku Isusa Hrista u hram u Jerusalimu prisustvovali i fariseji i o tome obavijestili cara Iroda. Uvjeren da je to novi jevrejski car, kako su najavili proroci sa istoka, car Irod je naredio da se Isus ubije, poslije čega je poubijano 14.000 muških beba njegovog uzrasta.

Zahvaljujući upozorenju anđela božijeg, Bogorodica je sa malim Isusom otišla u Misir i tako ga spasila.

sretenje

Na ovaj dan ništa se ne radi

Prema kanonu SPC, svrstan je u red Gospodnjih, ali i Bogorodičinih praznika.

U našem narodu postoji vjerovanje da se na Sretenje sreću zima i ljeto. Ako na Sretenje osvane sunčan dan, a medvjedi uplašeni od sopstvene sijenke vrate se u zimski san, vjeruje se da će zima potrajati još šest nedjelja.

Od Sretenja, dani počnu dužati, a noći kračati, te stoga seljaci kažu: "Sretenje obretenje".

Još se vjeruje da se toga dana sreću zima i ljeto i prijekorno se pozdravljaju: "Ti meni daješ gole i bose ljude, a ja tebi obučene" - kazuje zima ljetu, a ljeto odgovara: "Istina, ali se meni mnogo više raduju nego tebi".

Od ovog dana više ne može biti onakve studeni kao prije toga.

Vrapci do Sretenja biraju svoje nevjeste, a na taj dan se vjenčavaju i tada su najglasniji i najbučniji.

Djevojke dobro gledaju koga će prvog ujutro sresti, jer će i mladoženja biti isti takav po duši i izgledu.

Dan Sretenja 1804. godine presudan je za istoriju srpskog naroda, jer je tog dana Krađorđe Petrović podigao u Orašcu Prvi srpski ustanak.

Na Sretenje 1835. godine u Kragujevcu je proglašen i prvi ustav kneževine Srbije, poznat kao Sretenjski ustav, a Srbija na ovaj dan slavi Dan državnosti.