Predsjednik dubrovačkog vijeća - SPC u Trebinju truje narod sa oltara, izvrijeđao i svoje sugrađane

Srpska pravoslavna crkva u Trebinju truje narod lažima sa oltara - najnovija je skandalozna izjava koju je danas za "Dubrovački dnevnik" izjavio predsjednik dubrovačkog gradskog vijeća Marko Potrebica, samo dva dana nakon veličanja ustaštva na Stradunu tokom koncerta Tompsona Perkovića.

Potrebica, koji je ranije na "Fejsbuku" obmanjivao javnost i kroz statuse pisao "svoju istoriju", rekao je u intervju za ovaj portal da kada govori o Trebinju, govori o institucionalnom političkom Trebinju, o trebinjskoj vlasti, braniocima Trebinja i dijelom o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u našem gradu koja truje narod lažima sa oltara.

Posebno mu, kaže ovaj HDZ-ovac, smetaju njegovi sugrađani Dubrovčani koji idu u Trebinje, nazivajući ih dušebrižnicima koji nemaju problem da odu u najjužniji grad Republike Srpske.

Dokle poseže opsesija Marka Potrebice prema Trebinju i Trebinjcima najbolje pokazuje njegova izjava da je na regatu na Evropsko prvenstvo u Grčku, iako mu je preko Trebinja bio i do sat vremena kraći put, odlučio da ide preko Crne Gore.

"Dok ne vidim ono što se vidjelo u njemačkoj politici nakon Drugog svjetskog rata, a to je jedna katarza i izvinjenje, ja s tim ljudima /Trebinjcima/ ne želim imati nikakvu saradnju na institucionalnom nivou", kaže Potrebica.

Očito je predsjednik tamošnjeg vijeća preskočio časove istorije, zaboravljajući šta su isti oni koji su preksinoć veličani na Stradunu učinili tokom Drugog svjetskog rata, izvršavajući najmonstruoznije zločine nad ljudima.

I umjesto da predloži svojoj predsjednici Grabar-Kitarović da klekne pred jasenovačkim i prebilovačkim mučenicima i postupi kao njemačka kancelarka Angela Merkel u Aušvicu, Potrebica bi da pred njim klekne trebinjski politički establišment.

Međutim, iz Potrebicinih izjava očigledno je i da vrlo pomno prati stanje u Trebinju i da je upoznat o svemu onome što njegovi sugrađani, koje je prethodno izvrijeđao, rade u Trebinju.

On navodi da svi oni koji dođu u Dubrovnik i kažu kako je to srpski grad koji ima srpsku književnost i umjetnost za njega nisu dobrodošli, bez obzira odakle dolazili.

U Trebinju vidi nosioca velikosrpske agresije, priznajući, ipak, da su regularne hrvatske jedinice razorile srpska sela oko Trebinja, a time i izvršile agresiju na tadašnju BiH.