Ratni gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević u intervjuu za "Herceg televiziju" osvrnuo se, po prvi put u javnosti, o odlasku na saučešće kod porodice Šegrt povodom smrti narodnog heroja Vlada Šegrta, reakciji pojedinaca koji su smatrali da to nije trebao da učini, ali i pozitivnim posljedicama koje je taj čin nosio sa sobom.
Vučurević je ispričao da se mnogo naljutio kada su ga, jednog jutra, njegovi službenici iz kabineta dočekali razdragani, sa osmijehom na licu i riječima "imamo muštuluk, umro je Vlado Šegrt".
"Drsko sam im odgovorio - pa smrt se ne saopštava kroz smijeh. Kakav ste vi narod? Odmah sam naredio sekretarici da mi pozove predsjednika izvršnog odbora Spasoja Albijanića, koji mi je, samo što je ušao, pomovo, 'uhvatio muštuluk'. Njemu sam tada rekao - sad sam planuo, ne može se to smijući saopštavati, nego pod hitno da se nešto kupi za ovu priliku, spremite se ti i vozač i idemo u Aranđelovo da izjavimo saučešće", rekao je Vučurević.
Mnogi su se, kaže Vučurević, pitali zbog čega ide na saučešće, ne znajući da će upravo taj događaj kao psolejdicu imati pomirenje ne samo u Trebinju, nego u cijeloj Republici Srpskoj.
"Došli smo u Aranđelovo. Ispred kuće Šegrta bio je veliki broj stolova, ali malo naroda, nisu smjeli ljudi da dođu. Kazao sam im 'Pomaže Bog', otišao do kovčega, prekrstio se, poklonio pokojniku i izjavio saučešće porodici", prisjetio se Vučurević.
Vladov sin Vojo, sjeća se Vučurević, uhvatio ga je pod ruku i zamolio ga da sjednu u kuću.
"Rekao sam mu neću, sješću sa ljudima vani, jer ko se izmakne od naroda može samo koliko mu ular dokučuje. I tamo mi sjednemo sa tim ljudima na terasu, a do nas sjedne i Vojo", naveo je Vučurević.
Prema njegovim riječima, kada su krenuli da idu Vojo mu je rekao da mu je veoma teško što mu je otac umro, ali da mu je taj dan ujedno i veoma drag, jer se mnogo iznenadio.
"Vojo mi je rekao da je očekivao slavlje u Trebinju, a da se iznenadio kada smo došli da izjavimo saučešće. Na to sam mu rekao 'ja, gospodine doktore, nisam došao da se poklonim komandantu trebinjske partizanske brigade, ni komandantu 29. hercegovačke divizije, ni predsjedniku prezidijuma, ni ministru poljoprivrede i šumarstva, već Vašem ocu - Vladu Šegrtu'", naveo je Vučurević.
Vučurević kaže da niko na Zemlji ne smije da bude sudija, jer nema pravednog suda.
"Rekao sam Voju, a i u svom testamentu sam mojim pokoljenjima napisao - 'ako je vaš otac nešto kriv, neka mu Gospod sudi. Nema više ni četnika, ni partizana. Mi smo srpski narod i neka svako pomogne koliko može svom narodu'", naveo je Vučurević.
Već sutradan u Vučurevićev kabinet došla su šestorica visokopozicioniranih ljudi lokalnog SDS-a i njegovih prvih saradnika.
"Jedan meni blizak saradnik mi kaže: 'Šta učini nesrećo?'. Pitao sam ga samo šta sam to uradio!? Čitavo Trebinje, kaže on meni, bruji da si otišao da se pokloniš Vladu Šegrtu. A ja njemu kažem: 'Vi ne razumijete ni vrijeme, ni ljudske poteze kako treba da se uradi. Izvolite sjesti, ali ta priča ima da stane ili napustite kabinet'", istakao je Vučurević.
Između Vučurevića i te šestorice ljudi ubrzo je izbio sukob, a u sve se umiješao i Radovan Karadžić.
"Kada je Karadžić sazvao predsjednike gradova i opština u Pale, na sjednici me upitao da to objasnim, jer se o tome pričalo u cijeloj državi. Izađem i sve im ponovo pojasnim. Radovan je to shvatio i došao je na ideju da se promijeni poslovnik gdje bi se jasno reklo da treba pozivati sve, bez obzira na to ko je bio među partizanima, a ko među četnicima. Iz Trebinja je tako krenulo pomirenje, na šta treba da budemo ponosni", naveo je Vučurević.
Šta Vi mislite o ovome?