Odlazak radnika u susjedni Dubrovnik odavno je postalo činjenično stanje koje se ne može osporiti, međutim, ove godine došlo je do značajne promjene pa brojni Trebinjci u ovom gradu na Jadranu više ne rade samo tokom ljetne sezone, već tokom cijele godine.

trebinje.jpg

Potvrđuju to i sami Trebinjci sa kojima smo razgovarali, navodeći da su dobili ponude da tokom cijele godine budu zaposleni u privrednim subjektima na području ovog grada.

"Radim u jednom maloprodajnom objektu, ponudili su mi da radim na neodređeno vrijeme. Iz Trebinje nas ima desetak, zadovoljni smo uslovima", kaže jedna naša sugrađanka.

U Trebinje se, dodaje, za sada, neće vraćati da radi. Uslovi u Dubrovniku su joj dosta bolji od onih u Trebinju.

Imaju besplatan smještaj, poštuje se radno vrijeme, a svaki prekovremeni radni sat se uredno plaća.

"To u Trebinju još uvijek nije tako. Radila sam, nijedan prekovremeni sat mi ne bi bio plaćen, jer su znali da nemamo gdje otići. Sada više to nije tako", kaže nam Trebinjka.

Tokom jeseni i zime u Dubrovniku će raditi, uglavnom, oni radnici koji su zaposlenje dobili u trgovačkim radnjama, dok će većina onih koji su radili u hotelima ili restoranima imati određen procenat plate, kako bi se već u martu naredne godine vratili na radna mjesta.

Naš sugrađanin, dvadesetčetvorogodišnji Trebinjac, u Dubrovniku će raditi do decembra, a zatim će tri mjeseca dobijati naknadu, iako neće dolaziti na posao.

Ponudili su mu dobre uslove, svakog mjesta zaradi i do 1.700 maraka, a, osim toga, plaćeni su mu smještaj i dva obroka.

"Sada dolazim u Trebinje svake sedmice. Tokom sezone sam dolazio jednom u 15 dana. Mnogo mi je lakše što radim u Dubrovniku, nego da sam morao spakovati kofere, učiti jezik i otići u Njemačku", kaže nam on.

Vjeruje i da od naredne sezone više neće biti dužih čekanja na granici.

"Ni ove godine nije bilo nešto pretjerano, a često sam granicu prelazio i pješke. Niko nam ne pravi probleme, ponekad nam uz pasoš traže i radnu dozvolu. U suštini, ako si regularan, nemaš nikakvih problema", kaže ovaj Trebinjac.

dubrovnik.jpg

Osim onih koji spavaju u Dubrovniku, ima i onih naših sugrađana koji svakodnevno idu na posao iz Trebinja.

Radno vrijeme im počinje između šest i osam sati, a u Trebinju su već do 16.00 časova.

"Subotom radim do 12.00 sati. Nedjeljom ne radimo. Imamo pravo na dodatni slobodan dan ako imamo više radnih sati od predviđenih. Ja sam za sada prezadovoljan", ističe jedan naš sugrađanin.

Međutim, niko ne krije da u Dubrovnik odlaze najbolji trebinjski radnici, "majstori svog zanata" koji svoju koru hljeba nisu uspjeli zarade u Trebinju.

Baš zato u Trebinju je sve veća potražnja za radnicima, a broj nezaposlenih u posljednjih 30 godina nikada nije bio manji.

Od onih koji su ostali u Trebinju i traže posao, malo ko će prihvatiti da radi ispod 600-700 maraka, jer je sada situacija dosta drugačija, pa više nema onih koji će pristati da rade za 450 maraka i po devet-deset sati dnevno.

Svjesni su toga i privrednici. A oni koji još pokušavaju da shvate već mjeseci ne mogu da nađu radnika. A kakvo je stanje, ukoliko ne povećaju plate, neće ga lako ni pronaći. Bar ne iz Trebinja.