Prve tri godine u odrastanju djeteta su najznačajniji period

Bliskost, povjerenje, sigurnost - sve to učimo u najranijem djetinjstvu, najosjetljivijem ali i najvažnijem razdoblju u razvoju svakog djeteta.

Biti dostupan kad god je potrebno, najvažnija je uloga roditelja. Bitno je da oba roditelja budu uključena u odrastanje, međutim, kako stručnjaci navode, a i svi negdje znamo - figura majke je najvažnija.

U nastavku teksta govorimo o prve tri godine života djeteta, i koliko je ovaj period bitan i ključan za formiranje osebe za cijeli život.

Ono što doživimo i iskusimo u svom najranijem djetinjstvu, kakav utisk steknemo o sebi i svijetu oko sebe - obrasci su koje nam život u kasnijem periodu stalno vraća u prvi plan.

Tako, ukoliko smo u prvim godinama života imali osobu u koju imamo puno povjerenje, koja je tu za nas da se pobrine za svaku našu potrebu - razvićemo osjećaj sigurnosti, stabilnost i vjere da je svijet dobro mjesto.

Ali, ukoliko se prve tri godine života u najvećoj mjeri sastoje iz napetosti, svađe roditelja i ukoliko dijete uvidi da majci predstavlja nekakav teret - trajno će steći utisak o tome da stvari u životu ne stoje baš najbolje, da nisu dobrodošli i taj obrazac će praviti osjećaj nepripadanja i odbačenosti.

Zato je je važno u prve tri godine obezbijediti djetetu dovoljno ljubavi, pažnje i bliskosti. Gotovo svaka mama se trudi da pruži najbolje svojoj bebi, no često, zbog neznanja ili stresnih i teških životnih okolnosti, beba ipak ne dobija sve ono što je važno, a što je kasnije u životu određuje u mnogim aspektima.

Dodir i bliskost u prvim mjesecima igraju ključnu ulogu. Beba tada ima sposobnost da razaznaje osjećaj putem dodira. Zato, ne bi trebalo slušati savjete da nije dobro maziti bebu jer će postati razmažena. Dodir bebi treba koliko i hrana, za pravilan razvoj ličnosti. 

Mamin glas je beba upoznala još u prenatalnom periodu. Tako je nekada dovoljno samo da mu se mama obrati a da ono stekne mir i sigurnost. Zato je važno da pričate svojoj bebi, iako ona ne razumije značenje riječi, i te kako razumije ton i glas majke.

Pjevanje pjesmica je mnogo korisnije i zdravije od navike da se djetetu pusti muzika sa telefona. Ponekad, i to je u redu, ali onda vodite računa o tome kakvu muziku i tonove puštate bebi, i nikako nemojte pomisliti da je to zamjena za vaš glas, već samo pomoć i jedna sasvim druga aktivnost. 

Beba koja stekne sigurnost da će se mama pojaviti kad god joj zatreba, neće imati problema sa osjećajem da je ostavljena i sama. Djeca koja pate za maminim prisustvom, kasnije će razviti razne strahove od svih novih okolnosti i okruženja, jer će imati utisak da je prepušteno na milost i nemilost.

Umjesto da pustite crtani kako bi bebu animirali, bolja opcija je čitanje. Čitanje od najranijeg perioda, razvija kod djeteta mnoge sposobnosti i vještine koje će biti od koristi i pomoći tokom čitavog života.

Izbjegavajte konflikte u prisustvu bebe. Da, tačno je da beba ne može da shvati o čemu se tačno radi, ali će napetost i tenziju učitati bez ikakvih problema. Zato se trudite da budete opušteni koliko je to moguće. Svađe i prepirke sa partnerom će se sigurno dešavati, ali njih ostavite za drugu prostoriju gdje beba ne može da vas čuje.

Koliko je bitno da budete tu, toliko je bitno i da razvijate samostalnost djeteta. Uključite ga vremenom u razne aktivnosti. Neka ima svoje male obaveze čim bude spremno da ih preuzme na sebe.

Umjesto da ih čuvate pod "staklenim zvonom" i pružite mu prostor da pomisli da ne mora da vodi računa o sebi, povremeno zajedno prolazite kroz nove okolnosti i učite dijete kako da se brine o sebi tokom tih aktivnosti, i da svoje "obaveze" odgovorno obavlja. 

Nikako ne bi bilo poželjno da molite dijete da jede i trčite za njim kako bi mu davali zalogaj po zalogaj u trku. Odredite vrijeme za obroke, i neka oni budu u približno vrijeme i u okolnostima da dijete prepozna šta se tada radi. Ukoliko uporno odbija hranu, pustite ga da ogladni, a ukolko se i dalje dešava da neće da jede, onda se konsultujte sa ljekarom. 

Dozvolite djetetu da se igra i u igri isprlja. Neka bude u kontaktu sa prirodom i stalno mu pokazujte nove načine da se u prirodi snalazi i kreće. 

Umjesto da trčite za djetetom i stalno mu ponavljate da će pasti, naučite ga kako da padne i kako da ustane, a takođe da shvati u kakvoj se situaciji nalazi i šta se može desiti, jedino tako će naučiti da prepozna realnu opasnost i stvori sliku o realnosti. 

Sloboda kretanja koja se stekne u ranom periodu, zadržava se tokom čitavog života. Tako, ako je dijete nesigurno i nije naučilo da se samostalno pobrine za sebe, imaće brojne poteškoće na najrazličitijim poljima u svom kasnijem snalaženju i funkcionisanju.

Sve ovo što smo sada naveli, samo su neke od stavki koje bi svaki roditelj, a pogotovo majka, trebalo da primjenjuje.

Važno je da se informišete, i slušate savjete stručnjaka, ali i da osluškujete želje i potrebe svojih mališana i tako zajedničkim snagama razvijete osobine i navike koje će se kasnije samo razvijati i nadograđivati, ali da ta baza, u prve tri godine života bude najbolje što jedno dijete može da ponese za uspješan, ispunjen i srećan život.