Kroz bespuće hercegovačkog kamenjara, po tačno utvrđenoj brdskoj stazi koja prolazi između minskih polja, 15 vjernika uputilo se danas na liturgiju u crkvu Vozdviženja časnog krsta u selu Prosjek.

crkva prosjek trebinje (1).jpg

U trošnoj crkvi, najstarijoj na području Bobana, liturgiju je služio otac Miloš Mandić, koji se, kako je rekao, iznenadio podvigom svih vjernika koji su došli na bogosluženje, jer se i sam uvjerio o kakom se brdskom terenu radi.

Iako se kod drugih crkava okuplja i na stotine vjernika, kod ove u Prosjeku svake godine broj vjernika je skoro isti i uglavnom je riječ o istim ljudima, koji, da bi došli do ove svetinje, pješače oko sat i po vremena.

"Staza je poprilično naporna, posebno za ljude koji nisu pretjerano fizički aktivni. U pojedinim momentima više niste sigurni idete li stazom, a minska polja su u samoj blizini. Ipak, hvala Bogu, već 10 godina otkada idem sve prođe u najboljem redu", kaže Aleksandar Milićević.

crkva prosjek trebinje (4).jpg

 I Trebinjac Miro Ilić već nekoliko godina ide u Prosjek. Kaže da mu uvijek bude fino kod crkve sa malim ali odabranim društvom.

"Domaćini se svaki put potrude da nas poslije liturgije fino ugoste. Kuće su im porušene, pa trpezu ljubavi postave ispred crkve. Mi koji idemo u Prosjek uvijek kažemo da je to nešto posebno, najljepše i da trud tih ljudi treba cijeniti jer svaki hljeb, bocu vode ili rakije ili neki kolač iznesu u svojim ruksacima", kaže Ilić.

I baš kako kaže Ilić, nekadašnji mještani sela Prosjek već deset godina, od kada je obnovljeno služenje liturgije u ovoj crkvi, u ruksacima iznose "trpezu ljubavi", a u njenom postavljanju učestvuju i oni koji nisu iz Prosjeka - uvijek ponesu hrane i pića da se svi mogu počastiti poslije liturgije.

crkva prosjek trebinje (2).jpg

I ove godine tokom liturgije prelomljen je slavski kolač i obavljeno je sveto pričešće.

Poslije dva sata razgovora ispred crkve, vrijeme je za povratak ka Makljenovcu, gdje su parkirali vozila i onda svi na svoju stranu - neko u Trebinje, neko u Dubrovnik, neko u Ivanicu, a neko u svoje selo.

I tako do sljedećeg viđenja kod crkve u Prosjeku.

Prema predanju, crkva u Prosjeku sagrađena je u 15. vijeku, kada su Turci davali dozvolu samo onima koji bi svoj vjerski objekat iz temelja izgradili za jednu noć i jedan dan.

Mještani prenose predanje da su crkve sazidale vile, koje su, zapravo, personifikacija njihovih predaka koji su ispoštovali turski zahtjev i postavili krov na crkvu za 24 časa, što je ne tada, već i sada veliki građevinski podvig.

crkva prosjek trebinje (3).jpg

Sav materijal za izgradnju hrama i naredne rekonstrukcije pronalažen je u selu, dok je onaj nedostajući nošen na leđima ili tovarnim životinjama.

Mještani ovog sela pričaju kako je izvjesni Redžo iz sela Grepci na leđima nosio krst težak više od 70 kilograma od Đedića iz Trebinjske šume do Prosjeka, bez pauze preko sedam kilometara.

U crkvi je 2009. godine, tokom prve liturgije poslije 1976. godine, pronađeno rukom pisano Sveto pismo, kao i druge dragocjene knjige koje su povjerene umirovljenom episkopu zahumsko-hercegovačkom i primorskom Atanasiju na čuvanje.

Crkvi u Prosjeku pripadaju i sela Nevada, Vlaka, Vjetreno, Trnovica, Grepci, Bukanje, Gojšina, Jasenica Lug, Arbanačka, Lušnice.

 
crkva prosjek trebinje (5).jpg