Prikazan film o Dušanu Savoviću, čovjeku koji spasio Trebinjce da ne završe u Jasenovcu

U bioskopu trebinjskog Kulturnog centra premijerno je prikazan dokumentarni film “Pruga života – ko je bio Dušan Savović”, autora trebinjskog novinara Nebojše Kolaka.

Priča o Dušanu Savoviću je nešto finale dešavanja koje je trajalo od 18. oktobra 1943. do Badnjeg jutra 1944. godine.

Priča počinje sa miniranjem željezničke pruge u Petrovom dolu između sela Diklići i Poljice, kada su pripadnici partizanskih jedinica ubili pratnju od osam njemačkih vojnika.

Nakon toga, nacisti zajedno sa pripadnicima četničkog pokreta ulaze u sela Rapti  u Bobanima i Sedlari u Popovom polju, gdje neke ljude ubijaju, a ostale mještane hapse, stavljaju u vagone i odvoze za Trebinje.

Iz Trebinja su kamionima prevezeni u Dubrovnik, a nakon toga u logor u Sisak.

Autor filma Nebojša Kolak rekao je da je određen broj ljudi iz ovih sela stradao u logoru Sisku, dok je za preživjele, poslije skoro tri mjeseca, stiglo naređenje da se prabace u zloglasni logor Jasenovac.

"Međutim, igrom slučaja, na željezničkoj stanici u Slavonskom Brodu susret Ilije Kovačine iz Sedlara i manevriste na željezničkoj stanici Dušana Savovića, okrenuo je sudbinu mještana Rapti i Sedlara. Uspio je da spase sve ljude u vagonima i pošalje ih kući u Hercegovinu, a prazne vagone u Jasenovac", istakao je Kolak.

On je kazao da je najveća sreća prilikom snimanaj ovog dokumentarnog filma bila ta što još uvijek ima živih svjedoka ovog događaja koji se odigrao prije više od 75 godina.

Kako tokom Drugog svjetskog rata, tako i poslije njega, glavno mjesto zauzima ideologija, pa je novopostavljena komunistička vlast Dušana Savovića poslala na Goli otok i to zbog jedne riječi i fotografija drugova Tita i Staljina na jednom zidu.

"Na suđenje Dušanu Savoviću u Mostar otišli su mještani sela Sedlari i Rapti da svjedoče u njegovu korist, ali ni to nije pomoglo. Poslije golootočke golgote, Savović je postao ugledni advokat u Dubrovniku. Umro je 1991. godine i sahranjen je na gradskom groblju Podgljivlje u Trebinju", naveo je Kolak.

Sam Savović je, kako bilježi Krsto Galić u "Zborniku sjećanja", rekao da bi bilo nepravedno kada bi rekao da je to isključivo njegova zasluga, već da je samo uradio ono što je u tom momentu mogao.

O Savovićevom djelu Trebinjcu Zdravku Glušcu pričala je majka, koja je, zajedno sa svojim majkom bila u vagonima za Jasenovac.

"Moja majka je tada imala devet godina. Dobila je tifus u logoru u Sisku i bila je odvojena od svoje majke, a moje babe. Kada je ozdravila, ošišanu i sa malom kilažom vratili su je, a moja baba ju je jedva prepoznala", priča Glušac.