Srbin opisao kako izgleda radni dan u njemačkoj fabrici

Internet korisnik iz Srbije koji godinama živi u Njemačkoj otkrio je kako zapravo izgleda realnost i satnica kada ste zaposleni u njemačkoj fabrici.

– Sa nepunih 20 godina otišao sam kod roditelja u Njemačku. Po tadašnjem zakonu maloljetan, a služio sam vojsku. Punoljetstvo je bilo sa 21 godinu. Za nekoliko mjeseci sredim sve papire, i pronađem posao iz oglasa. Do tada sam malo radio na crno. Teško mi je bilo ustati u 4.30 sati, ali sam se navikao. Radi se od 6.00 sati – prepričava radnik.

Napominje da ako se na posao dođe u 5.50 sati već je kasno.

– Ne stigneš ništa, presvlačenje, kafa itd. U 06.01 već se mašine čuju kao da je 10.00 sati. Od 8.55 do 9.00 sati peru se ruke, a od 9.00 do 9.10 je doručak. Vrijeme za doručak pada na teret poslodavca. U 11.55 sati peru se ruke. Od 12.00 do 12.30 sati je ručak. Tih pola sata odrađujemo. U toku rada nekada nema vremena niti vodu popiti, a ako želiš u toalet zovneš brigadira da te zamijeni (nije ograničeno koliko puta) – napominje radnik.

Ko se na takvu i sličnu disciplinu ne želi navići, neka ostane u svojoj domovini.

– Uslovi rada su odlični, ista temperatura i ljeti i zimi. Prekovremeni rad se plaća i nekoliko dana prije se najavi i nije obavezan, samo ono iz ugovora. Kad se radi – radi se, a kad odeš kući – niko te u vezi posla ne uznemirava – ispričao je radnik.

Činjenice i život pokazuju da su Srbi u Njemačkoj pronašli svoje mjesto u industrijski moćnim pokrajinama – Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, Bavarskoj, Baden-Virtembergu, Hesenu, Berlinu, Hamburgu. Poznato je i da Srbi važe za dobro integrisane građane Njemačke.

Njihova djeca redovno idu u školu, ne žive od socijalne pomoći, svako dijete prima dječji dodatak od 300 evra mesečno… Svoju egzistenciju temelje na radu i to najčešće u manjim firmama u oblasti ugostiteljstva i proizvodnji, ali i u zdravstvu, metalnoj industriji, građevinarstvu, poljoprivredi, uslugama čišćenja… Za većinu ovih poslova ne treba im znanje jezika, mada je poželjno, dok je u zdravstvu obavezno.

Kako smo nedavno pisali , po pravilu, važi da što su bolje kvalifikacije i što bolje govore njemački jezik, to im je jednostavnije da dođu do posla i dugoročno ostanu.

Ipak, većina radnika sa Balkana u Njemačkoj radi one manje plaćene poslove, za koje se traži samo diploma srednje škole i površno znanje jezika. Tako je svaki treći zaposlen u proizvodnji, poljoprivredi i građevini, svaki četvrti u hotelijerstvu, svaki peti u metalnoj industriji.

Njihove plate su od 1.400 evra, koliko iznosi minimalac u Nemačkoj, do oko 4.000 evra, koliko zarađuju profesionalni vozači.