U galeriji trebinjskog Kulturnog centra otvorena je izložba "Zvonari slobode" Aleksandre Ninković Tašić i Branislava Stankovića, koja je posvećena dvojici velikana - Mihajlu Pupinu i Nikolaju Velimiroviću koji su širili slavu i čast Srbije u anglosaksonskim zemljama, u vrijeme kada je sudbina naroda zavisila od truda izuzetnih pojedinaca.
Idvorski pastir i monah, dva su prijatelja koja su svoj narod voljela više od svoje zagledanosti u najviše vrhove nauke i teologije. Vjera, a ne briga, vodila ih je kroz život.
Otvarajući izložbu, predsjednik Skupštine grada Dragoslav Banjak rekao je da je ova izložba i u Srbiji izazvala veliku pažnju, a da je njen akcenat na manje poznatim činjenicama o nacionalnom radu pogotovo Pupina i Velimirovića u vrijeme Prvog svjetskog rata.
"Prvi put, javnosti su predočeni rezultati istraživanja do kojih su autori došli zahvaljujući pristupu arhivama univerziteta Kolumbija, FBI i NASE. To su hiljade stranica koje su po prvi put prevođene", rekao je Banjak.
Jedan od autora izložbe Branislav Stanković istakao je da su se Velimirović i Pupin upoznali tokom Prvog svjetskog rata - 1915. godine, kada je Velimirovića tadašnja vlada Kraljevine Srbije poslala u Ameriku i Englesku da radi na srpskoj i jugoslovenskoj stvari.
On je istakao da prvi dio izložbe govori o njihovom djetinjstvu, gdje su obojica sa sela otišla u svijet i školovali se.
"Obojica su sve svoje znanje ugradili za dobrobit srpskog naroda. Nakon Prvog svjetskog rata, Pupin piše pismo Nikoli Pašiću u kome kaže da od Svetog Save do tih dana niko nije učinio za Srbe kao Nikolaj, a, sa druge strane, Velimirović je dajući intervju povodom smrti Mihajla Pupina rekao da je sreo mnoge ljude u životu, ali samo jednu gromadu - Pupina", naveo je Stanković.
On je istakao da je autor knjige "Crno jagnje i sivi soko" Rebeka Vest rekla za Velimirovića da je najizuzetnije ljudsko biće koje je imala prilike da sretne u životu.
Šta Vi mislite o ovome?