Mirovnim pregovorima u vazduhoplovnoj bazi "Rajt-Paterson" kod Dejtona, u američkoj državi Ohajo, 1995. godine, prethodila je "diplomatska odbrana" Trebinja i Banjaluke od hrvatskih snaga, koje su namjeravale da osvoje ova dva grada, rekao je svojevremeno bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović.
On je pojasnio da je odlasku jugoslovensko-srpske delegacije na mirovne pregovore, pored opasnosti da pomenuti gradovi padnu u hrvatske ruke, prethodila i velika opasnost da se rat iz Bosne i Hercegovine /BiH/ prenese na teritoriju Savezne Republike Jugoslavije /SRJ/.
Ipak, da do toga ne dođe zaslužna je diplomatija - s jedne strane njega i Slobodana Miloševića i američke administracije zadužene za Balkan s druge strane.
"To je i vrijeme kada ja, a smatram da je to moj najveći doprinos pa se nije stidno ni pohvaliti - uspijevam da spasem Hercegovinu i Trebinje. Tada sam razgovarao sa američkim ambasadorom i rekao sam mu 'Trebinjci gađaju Dubrovnik. To je velika šteta, ali to oni rade jer su brojčano slabiji u odnosu na sedam brigada Zbora narodne garde /ZNG-zenge/ koje se nalaze u podnožju Dubrovnika i koje hoće da poklope i zauzmu Trebinje i Hercegovinu, sa legalnim ciljem i opravdanjem da spriječe dalje granatiranje Dubrovnika", naveo je Bulatović.
Prema njegovim riječima, u to vrijeme "njegov prijatelj Božo Vučurević, tada predsjednik opštine Trebinje, dao je čuvenu izjavu da će napraviti stariji i ljepši Dubrovnik".
"To je značilo da će ga srušiti. To je bio zločin, šta je rađeno. Tada sam zatražio od američkog ambasadora da policija i vojska Crne Gore izađu na tu liniju i da mi garantujemo da niko više neće da gađa Dubrovnik jer to nije bio naš interes. Ali, ako krene Zbor narodne garde, koja je neuporedivo bila vojnički jača i moćnija, cijelo Trebinje bi bilo stavljeno na traktore", pojasnio je Bulatović.
Da je došlo do zauzimanja Trebinja, više od 40.000 naoružanih Srba bi bilo protjerano sa svojih ognjišta, koji bi se, zatim, uputili ka Crnoj Gori.
"I šta bi oni onda uradili? Protjerali bi 6.000 Hrvata koji su ih protjerali iz Trebinja i napravili građanski rat sa Albancima i Muslimanima. Ali u tom slučaju, po međunarodnom pravu, imate legalno pravo na samoodbranu - da spriječite poremećaj koji će da dovede do građanaskog rata. A ja ne mogu sa mojim policajcima da spriječim da 40.000 naoružanih ljudi pređe na ovu teritoriju, pa čak i da sam naredio da se puca, niko ne bi pucao, to je isti narod", podsjetio je Bulatović.
On je dodao da su Amerikanci, nakon ovih njegovih rečenica, u njega gledali zgranuto i pitali ga "da li je to Vaš stav?".
"Kazao sam im: 'Ne, to nije moj stav. Evo vam zapisnik sa sjednice Vrhovnog savjeta odbrane. Ja sam samo bio ovlašćen da vas zamolim da ovo ne tretirate kao akt agresije na BiH, već kao nužni odbrambeni akt'", istakao je Bulatović.
Tada su, napominje on, Amerikanci zatražili 24 časa da bi donijeli odluku.
"Nakon 24 sata dobijam "non-pejper", u kome Amerikanci garantuju da Hrvati neće napasti Trebinje", poručio je Bulatović.
Na isti način, podsjetio je on, Milošević je postupio kada je trebala da padne Banjaluka. Nazvao je Ričarda Holbruka i rekao mu da će, ako Hrvati uđu u Banjaluku, doći do totalnog rata.
"I tako smo diplomatijom dobili predah i onda otišli na mirovne pregovore", zaključio je Bulatović.
Momir Bulatović preminuo je danas od posljedica srčanog udara.
Šta Vi mislite o ovome?