U Narodnoj biblioteci održano je književno veče sa Markom Šelićem Marčelom. Popularni reper i pisac došao je u naš grad da predstavi svoje književno stvaralaštvo i upozna nas sa svojim muzičkim djelovanjem.
Prvi put je u Trebinju i oduševio se gradom, ali i Hercegovinom.
Za sebe kaže da se bavi pisanjem, ali da su forme različite - stihovi, proza, kolumne, uvodnici za Dola Digana.
"U svakom tom slučaju za mene je isti posao, a zove se pisanje. Javno sam počeo kao reper, ali zakulisno redosled je obrnut. Prvo sam počeo sa pisanjem u nameri da se bavim tim, ali me presrela, odnosno dogodila se muzika", rekao je Marčelo.
Muzika je bila igra iz radoznalosti, bez namjere i cilja. Ta muzika je uzela maha i kad je objavio prvi roman "Zajedno sami" morao je svugdje da objašnjava da je počeo sa pisanjem. To je bilo nezgodno, posebno pred desetak godina kada je u trendu bilo objavljivanje knjiga od strane javnih ličnosti.
"Tada sam morao da objašnjavam da nisam zalutao ovde, jer sam pisac po opredeljenju. Kao i sve drugo u životu ako dugo ostanete tu, istrajni i ako ste zaista to rezultati ne zaostaju", rekao je Marčelo.
Muziku i pisanje osjeća svojim "terenom" jer ga oboje ispunjava.
"U prozi to sam samo ja, a u muzici to je čitav bend. Pisanje je usamljenički posao, a muzika timski rad. To je dobro za mene jer se stalno menja i nadam se da će to dugo trajati i da se neću trebati opredeliti samo za jedno", istakao je Marčelo.
Marčelo kaže da je kao mali bio dosadno dijete i da su ga prije polaska u školu nauči čitati kako ne bi maltretirao druge da mu čitaju. Tako je iz ljubavi prema pričama poželio da se zamijene uloge i da postane i onaj koji pripovijeda, a ne samo onaj koji upija priče.
"Taj razlog je i za prozu i za poeziju. Artikulisanje samog sebe, potreba da se ispriča priča kroz različite forme . U svemu ovome ima poruka i to da to ne bude utuvljivanje u glavu drugim ljudima već da to bude otvaranje pitanja. Tu vi delite svoje dileme, zaključke o svetu, ali ih ne nudite drugima po čemu bi oni nužno morali da žive. To su vaši lični znakovi pored puta", istakao je Marčelo.
.JPG)
Za kraj nam je ispričao anegdotu kako je dobio nadimak Marčelo.
Na jednom času u Gimnaziji profesor engleskog jezika mu je umjesto Marko nazvao Marčelo. To se našem sagovorniku svidjelo jer je tada baš i razmišljao o nadimku.
"Drugi su nalazili neka bombastična imena, nadimke koji su asocirali na momke sa uličnimm kredibilitetom, a meni ne bi pristajalo jer sam čovjek "štreber" meni se ovo svidelo jer nije bilo domaće, ali ni englesko. Zazvučalo je drugačije, talijansko i dobro", zaključio je Marčelo.
Veče je organizovala Narodna biblioteka, a čitaonica ove ustanove bila je ispunjena do posljednjeg mjesta.
Šta Vi mislite o ovome?