Prvi maj više nema obrise praznika rada. Egzistencija radnika i njihova prava godinama unazad su dovedeni u pitanje, jer su „kapitalizam“, „demokratija“ , „privatizacija“, „tranzicija“ i „konsolidacija“ od fabričkih kompleksa u Trebinju stvorili stambeno-poslovne objekte, a od radnika tehnološki višak spreman za Biro rada i prijevremenu penziju.
Radnici se sa sjetom sjećaju prvog maja, okupljanja, druženja i svog rada na dobrobit cijele zajednice. Među njima su i nekadašnji radnici trebinjskog „Neimarstva“ – Mišo Novaković-Dugi i Petko Kuljić, koji su, zbog “metoda modernih kapitalista”, ostali bez posla i morali su u penziju htjeli to ili ne.
Radni vijek u građevinskom preduzeću Neimarstvo ova dvojica Trebinjaca dijele na dva perioda – period rada i reda do devedesetih godina i period pljačke, zaštićenog kriminala i nepoštovanja radničkih prava od devedesetih do danas.
To, kako kažu, najbolje pokazuje primjer njihovih kolega i njih koji su radili u Neimarstvu, koje je već šest godina u stečaju, dok preduzeće ne funkcioniše već deset godina.
Od nekadašnjeg giganta, prepoznatljivog po brojnim građevinskim objektima kako u Trebinju, tako i u Hrvatskoj i Crnoj Gori, danas su ostali samo upravna zgrada preduzeća, parcela na Tini i još nekoliko nekretnina koje čekaju novog „kapitalistu“ da na njima izgradi zgrade za buduće „naselje duhova“.
Automehaničar Petko Kuljić u Neimarstvu je radio 35 godina. Silom prilika morao je da ode u penziju, a najteže mu je bilo kada je, vidjevši da su kriminal i lopovluk uzeli maha, morao da tuži preduzeće od koga je prehranjivao svoju porodicu i školovao djecu.
„Niko od nas radnika ne zna je li stečaj na početku, u sredini ili na kraju postupka. On se samo odugovlači, vjerovatno, s ciljem da se vrijednost preostale imovine obezvrijedi i da dođe neki moćnik i kupi je budzašto“, kaže Kuljić.
Pravosnažnom sudskom presudom Neimarstvo u stečaju dužno je da mu plati oko 20.000 KM, ali Kuljić kaže da je teško očekivati da radnici dobiju svoja dugovanja jer o njima niko ne vodi računa već godinama unazad.
„Za povjerioce su priznata neka lica za koja niko ne zna. Pitao sam nadležnog sudiju u Okružnom privrednom sudu u Trebinju ko je taj povjerilac, a ona mi je rekla da idem u pisarnicu. Što ono kažu, kulturno me ignorisala“, naveo je Kuljić.
On tvrdi da je lakše utvrditi šta nije kriminalizovano u Neimarstvu, nego šta jeste. Sve od rata do danas ima obrise kriminala, koji niko nije želio da istraži i da odgovorne sprovede pred lice pravde i na robiju.
Sam Kuljić je u više navrata slao dopise Okružnom javnom tužilaštvu u Trebinju o brojnim malverzacijama sa novcem u Neimarstvu, ali, kako to obično biva u trebinjskom tužilaštvu, nije bilo elemenata za krivično gonjenje.
„Zbog mojih dopisa suspendovali su me sa radnog mjesta, ali su 42 radnika potpisala peticiju da se vratim na posao, inače ni oni neće dolaziti da rade. Šikanirali su me, ali me nisu spriječili da im sve 'kažem u brk' šta su radili, šta rade i kako su preduzeće svjesno gurali u uništenje zarad interesa nekoliko ljudi“, priča Kuljić.
A da je pravosuđe rak rana Republike Srpske dokazuje i Kuljićev primjer kada mu je sudija privrednog suda jasno poručila da neće dobiti ništa od stečajnog postupka.
„Počeo sam joj se smijati i pružio sam joj ruku. Sve je rekla u tri riječi šta je rađeno u Neimarstvu“, priča Kuljić.
Ogorčeni radnici kažu da je rukovodstvo Neimarstva, čiji je vlasnik bio kontroverzni biznismen Mato Uljarević a danas profesor na Građevinskom fakultetu u Banjaluci, direktor Radomir Traparić koji se povezuje sa firmom „Kota konstrakšn“ koja izvodi i pojedine gradske projekte u Trebinju i finansijski direktor Milivoje Brčić koji je jedan od saradnika stečajnog upravnika Radomira Jokića, najviše odgovorno za situaciju u koju je ovo preduzeće zapalo 2008. godine.
Električar Mišo Novaković radio je u Neimarstvu 35 godina. Kaže da je stečajni upravnik Jokić za svoje saradnike postavio ljude koji su, svojevremeno, najviše rovarili u ovom preduzeću.
„To vam je ono kad je advokat školovao sina. I završi mu sin za advokata i jednu od parnica brzo privede kraju, a otac mu na to kaže 'ja sam tebe na jednoj parnici školovao'. Tako i stečajni upravnik Neimarstva čeka penziju na našoj muci“, kaže Novaković.
Ovaj Trebinjac, koga sugrađani znaju pod nadimkom Dugi, tvrdi da je najveća greška što policija nije ušla u Neimarstvo kada su obustavljeni radovi na izgradnji stambeno-poslovnog kompleksa „Agrokop“.
„Da su tada ušli, pojedinci bi završili na robiji šta su sve radili. Ali najlakše je izgasiti firmu, poslati je u stečaj i proglasiti likvidaciju. Stečaj u Neimarstvu služi samo da opravda kriminal koji se u ovom preduzeću sprovodio godinama unazad“, priča Novaković.
I Novaković je bio prinuđen da tuži firmu u kojoj je proveo radni vijek. Pravosnažna presuda kaže da Neimarstvo mora da mu isplati 60.000 KM, ali od novca za sada nema ništa.
„Radeći u Neimarstvu izgubio sam prste na ruci. Za to su mi dala 100 maraka i računao je tadašnji direktor Radomir Traparić da je na tome završeno. Ali nije, ljekari su me savjetovali da ih tužim i dobio sam tužbu“, naveo je Novaković.
Najveći krivac za situaciju u Neimarstvu, kažu radnici, jeste država koja, kao i u slučaju „Novoteksa“, „Luča“, „Autorada“, „Trebinje prevoza“ i drugih preduzeća, nije reagovala kada su počeli pljačka, kriminal i nagomilavanje dugovanja.
„Država ništa nije preduzela da spriječi krađe, da obustavi gomilanje dugova. A sada se ta ista država javlja kao povjerilac prvog isplatnog reda, umjesto običnih radnika koji su ni krivi ni dužni ostali bez teško sticane kore hljeba“, priča Novaković.
Novaković kaže da su u uništenje Neimarstva bili umiješani brojni pojedinci iz Trebinja, što znaju svi radnici, ali da ti isti danas slobodno šetaju gradom, ali da pognu glavu kad sretnu neke od radnika.
„I sada neki u Trebinju operišu novcem Neimarstva. Sve se to zna, ali istražni organi ne reaguju, neće da pohapse bandu koja je uništila jedan reprezentativni radni kolektiv“, kategoričan je Novaković.
Radnici, ipak, očekuju da će biti toliko snage da se stečajni postupak privede kraju. Ali je pitanje po kojoj će cijeni biti prodata imovina Neimarstva.
„Znate kad će doći kraj stečajnom postupku? Onda kada se na zemlji Neimarstva budu trebale graditi zgrade“, tvrdi Novaković, koji je svojevremeno kao povjerilac bio blokirao prodaju Herceg televizije koja je bila u vlasništvu ovog preduzeća, ali se na to niko nije obazirao.
Tako će, kaže Novaković, biti prodat i ostatak imovine – budzašto.
Stečajni upravnik Neimarstva Radomir Jokić kaže za TrebinjeLive.info da stečajni postupak nije okončan zbog neuobičajene obimnosti i složenosti, ali da je, nakon završetka svih sudskih postupaka vezanim za utvrđenja potraživanja povjerilaca, postupak ušao u fazu unovčenja imovine i namirenja povjerilaca.
“Ispostavilo se da upravo oni koji najviše pritiskaju organe postupka da postupak treba ubrzati, usporavaju postupak”, tvrdi Jokić.
Jokić vjeruje da će stečajni postupak u Neimarstvu biti okončan do kraja ove godine.
On je istakao da opravdanost vođenja sudskih i upravnih postupaka koji su okončani u relativno zadovoljavajućem periodu, najbolje može oslikati podatak da je uspješno osporio nešto više od 18 miliona prijavljenih potraživanja, od ukupno 41 milona.
“Dio opterećene imovine je već unovčen i dijelom ili u cjelosti iz tih sredstava su namireni pojedini razlučni povjerioci. Gotovo sve zemljište kao najvrijednija nekretnina opterećeno je hipotekama više povjerilaca. Posebno je pitanje brisanja upisanih tereta sa nekretnina dužnika nakon unovčenja i prodaje, što, takođe, usložnjava postupak”, kazao je Jokić.
Jokić navodi da, bez obzira na to što troškove svodi na najmanju mjeru, vođenje stečaja iziskuje razne troškove koji se za sada otežano finansiraju, uglavnom, iz zakupnina izdatih prostorija Neimarstva.
“Apelujem na pojednine povjerioce, uglavnom radnike koji su penzionisani znatno prije otvaranja postupka stečaja, da imaju razumijevanja kada im upravnik kaže da još nema sredstava ni za namirenje troškova postupka, a kamoli za namirenje neosiguranih potraživanja pa makar ona bila utvrđena i pravosnažnim presudama”, rekao je Jokić.
Prema Jokićevim riječima, redovno se održavaju sjednica odbora povjerilaca u kome su zastupljene sve grupe povjerilaca, a na kome se raspravlja o svim važnijim pitanjima postupka uz redovno podnošenje izvještaja o prilvima i odlivima sredstava.
“Cijenim da je atmosfera postupka dosta dobra tako da pritisci na organe postupka da dodatno ubrzaju okončanje postupka uglavnom dolaze od onih koji nisu dovoljno upućeni u postupak. Svakako isti ispuštaju iz vida bitnu činjenicu da se postupak ne može voditi ukoliko se ne vodi računa o zakonitosti i kvalitetu unovčenja imovine”, kaže Jokić.
U stečajnom postupku Neimarstva ima više od 250 povjerilaca - pravnih i fizičkih lica. Ukupno potraživanja iznose nešto više 23 miliona KM, od toga 98 radnika u višem isplatnom redu imaju utvrđeno 314.792 KM, osigurani povjerioci iznos od blizu 10 miliona KM, a povjerioci iz opšteg isplatnog reda nešto više od 13 miliona KM.
Procijenjena vrijednost imovine Neimarstva je oko četri i po miliona KM.
Radnici Neimarstva su od 2008. godine u više navrata tražili da se riješi situacija sa preduzećem i da im se isplate zaostale plate, dok je rukovodstvo samo davalo lažna obećanja i "prodavalo maglu" o nastavku investicija i velikim radovima u Libiji.
Svojevremeno, finansijski direktor Milivoje Brčić pobjegao je u decembru 2010. godine na sporedni izlaz iz zgrade trebinjske Gradske uprave kako se ne bi susreo sa radnicima koji su ga čekali pred glavnim vratima.
Neimarstvo je privatizovano 2003. godine za vrijeme Vlade Dragana Mikerevića, a posljednju platu radnici su primili u avgustu 2008. godine.
BROJKE
10 GODINA NEIMARSTVO NE RADI
6 GODINA TRAJE STEČAJNI POSTUPAK
4,5 MILIONA KM JE VRIJEDNOST IMOVINE NEIMARSTVA
23 MILIONA KM SU DUGOVANJA PREDUZEĆA
250 POVJERILACA ČEKA NAPLATU POTRAŽIVANJA.
Šta Vi mislite o ovome?