Nevesinjac Jovan Bratić autor je pjesme "Kameni vojnici", koja je posvećena onima koji su ugradili svoje živote za odbranu Hercegovine i svojih ognjišta, kao i svih prostora koji su smatrani otadžbinom kroz brojne periode teških kriza i ratova. 

Jovan bratic.jpg

Bratić kaže da svaki kraj, svako selo, čak i ono, koja i nema stanovnika, ima po neki odred kamenih vojnika, da opominju, brane i pričaju kako je skupo plaćana sloboda.

"Tragati za rodoljubivom temom u poeziji, na ovim našim prostorima, lično mislim da nije mnogo teško. To je način i stil života ljudi koji su odrasli na vjetrometini ovog dijela planete, gdje su se miješali razni interesi, razne vojske i kulture sa ciljem da se slomije otpor jednog malog, ponosnog naroda koji je samo želio da ostane svoj na svome", navodi Bratić.

On je istakao da je pisanje rodoljubive pjesme u Hercegovini i dio pjesničkog nasljeđa koji su ostavile pjesničke gromade poput Alekse Šantića i Jovana Dučića

"A djelimično je to stvar i vlastitog iskustva koje se godinama taloži u svima nama kroz lične impresije", pojasnio je Bratić.

Bratić je jedan od najpoznatijih strip crtača u Republici Srpskoj i saradnik je portala TrebinjeLive.info.

KAMENI VOJNICI

Iznad njih je Sunce zauzdano vjetrom,
a pod njima zemlja predaka i slave,
vrtače su ovdje uzorane metkom,
a sjeme slobode poniklo iz trave.
Sa kamenom oštrim stopljena tijela,
duše im se blage, spustile na freske,
i molitvom što se u stradanju plela,
dočekuju Hrista, anđele nebeske.
Na licu im sjaje suze rodne grude,
a u srcu titra plamen otadžbine,
njihove će sjenke da potomke bude,
i čuvaju svjetlost od mraka i tmine.
Kao vječne straže, lica vedra, čista,
postrojeni, tiho, ispraćaju dane,
kameni vojnici, sa znamenjem Hrista,
djedovinu svoju od oluja brane.
I svuda su oni, kuda pogled seže,
tamo gdje no sunce sipa boje žarke,
za kamen ih ovaj kolijevka veže,
grle ih ko braću poskoci i šarke.

A noću sred hladne tišine i tame,
pričaju sa njima vukovi i srne,
rane su im bolne, bezdanice jame,
mučenika krici i marame crne.
Hramovi i crkve, biseri im sjajni,
a dragulji, drevne, Hercegove kule,
molitva i tamjan čuvari su tajni,
iz pepela kako buditi usnule.
Prolazniče stani! Mirno se pokloni!
Tu gdje Svetog Save naziru se staze,
kamenih vojnika primi raport bolni,
krvnicima ne daj, da ti zemlju gaze!

Pjesma je dobila prvu nagradu Srpsko-ruskog prijateljstva kao i treću nagradu Narodne biblioteke “Vladimir Gaćinović” iz Bileće za neobjavljenu rodoljubivu pjesmu na srpskom jeziku.