“Velika tetka, velika žena, velika majka, velika domaćica”, ovako je Vukašin Krivokapić pričao o svojoj tetki Darinki Jandrić, prema svim raspoloživim podacima najstarijoj Srpkinji, koja je juče preminula u 109. godini života.

Darinka jandric.jpg

Darinka Jandrić (djevojačko prezime Krivokapić) rođena je 17. decembra 1910. godine u selu Aranđelovo, nedaleko od Trebinja. Kao jedno od petoro djece, do kraja života pamtila je svoje rodno mjesto, porodično ognjište, ratna previranja i stradanja.

Sa samo četiri godine, u Prvom svjetskom ratu, Darinka je sa porodicom izbjegla u Peć, a potom i u Nikšić. Za života je prilično živopisno opisivala tragediju koja ih je snašla, kada su im zapalili kući i prognali ih.

Ipak, roditelji su željeli da djeca budu obrazovana, te je Darinka osnovnu školu završila u Lastvi, a kasnije, kada je rat počeo, na zahtjev komšije, poznatog narodnog heroja Vlade Šegrta, završila je i školu za bolničarku. Tako se kao mlada djevojka, Darinka obrela u ustanku koji su podigli Vlado Šegrt i Sava Kovačević.

Od prvog dana bila je u ratu, zbog čega je kasnije dobila i spomenicu kao prvoborac. Kada se prisjećala rata, o Savi Kovačeviću i Vladi Šegrtu, Darinka je govorila “Bili su dobri borci i junaci”.

Premda je iz Aranđelova krenula sa Desetom hercegovačkom brigadom, tokom ratnog perioda, ona je prošla i Sutjesku i Neretvu, prelazila je iz brigade u brigadu, te se našla u Bataljonskoj, Trećoj i Petoj proleterskoj brigadi, a naposlijetku i u diviziji Danila Komnenovića, čime je njen ratni put okončan.

Gostujući na Herceg.tv, Darinka je 2017. godine govorila da se rata nije plašila, te da se vodila parolom: “Ako poginem, poginem!”. Isticala je da je bilo bitno što nikoga nije izdala, čak ni kada je bila zarobljena od strane četnika.

Ponosna bolničarka bila je penzionisana sa činom starog vodnika, no ipak, ni to nije bilo dovoljno da dobije stan od države, već je čitavog života bila podstanar, a u posljednjim godinama živjela je u stanu svog zeta Nebojše u Beogradu, kojeg je opisivala kao velikog čovjeka koji joj je spasao život.

Nasmijana starica, iako obnevidjela u poznim godinama, svaku priliku je koristila da se zahvali svojoj djeci - sinu Rajku i ćerki Vukosavi, koji su je do posljednjeg dana pazili i čuvali, čak i kada je prebačena u Dom za stare u Zemunu.

USTAŠE JOJ POBILE CIJELU PORODICU 1941.

Nakon rata, Darinka je upoznala ljubav svog života, kapetana prve klase Dušana Jandrića iz Knežice, nadomak Banjaluke. Pored dvoje djece koje su Dušan i Darinka dobili, ona je podigla i njegovu djecu iz ranijih brakova, jer su im majke stradale od ustaške ruke. Darinka, ali i njena familija nikada nisu zaboravili ni stradale u ustaškom piru iz 1941. kada je čitava porodica Jandrić divljački ubijena, a kuća s 12 nastradalih spaljena.