Port Rojal je bio poznat kao "najporočniji grad na zemlji" i Sodoma 17. vijeka - jazbina pirata, prostitutki, trgovaca robljem, ni nalik ičemu što je svijet ikada ranije vidio. Kada je uništen 1692. godine, mnogi su to pripisali "božanskom bijesu".
Od 1494. do 1655. godine Port Rojal je bila mala španska luka na ostrvu Jamajka.
Kada su Englezi 1655. godine riješili da preuzmu kontrolu nad gradom i shvatili da je on okružen španskom flotom, pozvali su koaliciju pirata u pomoć da je zaštite. U ime engleskog kralja pirati su napadali španske brodove i pljačkali ih do iznemoglosti, i luka je uskoro postala azil za one koji su "zarađivali" na morima pomoću oružja.
Od tada je Port Rojal bila engleska luka samo po imenu, a njom su upravljali pirati, među kojima i neki od najpoznatijih i najozloglašenijih u istoriji, kao što su Kapetan Morgan, Kaliko Džek, En Boni i sam Crnobradi.
U slavnim danima gusarskog grada, Port Rojal se razvio u drugi najveći engleski grad na svijetu, iza Bostona. Ali do 1692. godine, Port Rojal je postao i najkorumpiraniji. Grad je bio preplavljen bordelima, tavernama i pivnicama, pun pirata i trgovaca robljem.
Rečeno je da bi u jednoj večeri neki pirati potrošili više novca na piće i žene nego što bi radnik zaradio na plantaži u toku jedne godine.
Piratski kapetan Henri Morgan se proglasio guvernerom grada i on sam nije bio zadovoljan nastalim haosom i pokušao je da ostale pirate stavi pod kontrolu, ali nije uspio. Umro je četiri godine prije nego što je Port Rojal nastradao u zemljotresu i cunamiju.
.jpg)
Glavno piće grada je bio rum sa toliko visokim procentom alkohola, da su mnogi umirali od trovanja.
Oni koji ne bi umrli od njega bi se pijani i pomahnitali ponašali poput smrtnosnih ludaka.
"Lutao bi pijan gradom poput ludaka. Prvoj osobi na koju bi naišao bi odsjekao ruku ili nogu i niko nije smio da se umiješa... Neke je vezivao ili nabijao na drvene kočeve i pekao ih žive poput svinja", napisao je Aleksandar Olivije Ekskemelin, stručnjak za pirate o izvesnom Rošeu Brazilijanu, piratu iz Port Rojala.
Kada je Port Rojal pogođen katastrofom, svjedoci su to opisali kao "božanski bijes".
Zemljotres jačine 7,5 stepeni Rihterove skale je pogodio grad malo prije podneva 7. juna 1692. godine. Kuće i zgrade Port Rojala, koje su bile izgrađene na pijesku, putevi i ljudi su propali u zemlju. Dok su ljudi paničili, ogroman plimski talas je prošao kroz luku i preko gradskih zidova i odnio u more ono što je ostalo nakon zemljotresa.
Za svega nekoliko sati nestao je skoro cijeli grad. Srušile su se četiri od pet tvrđava koje su izgradili Britanci.
Petina stanovništva, oko 2.000 ljudi je poginulo u jednom danu. Ali tu nije bio kraj. Narednih dana, tijela mrtvih trulela su pod suncem i životinje i insekti su preplavili ulice, šireći bolesti sa sobom. U roku od nekoliko nedjelja još 3.000 ljudi je umrlo.
Nekoliko godina kasnije, ono što je ostalo od grada zadesio je veliki požar, a uslijedili su i uragani. Na kraju je je uragan iz 1951. godine uništio i posljednje tragove grada Port Rojal.
.jpg)
Danas je Port Rojal malo obalsko selo i nema nikakve sličnosti sa gradom grijeha kakav je nekad bio.
Međutim, Sodoma 17. vijeka je na neki način oživljena, naporima arheologa sa Univerziteta u Teksasu i Fondacije Nacionalnog nasljeđa Jamajke.
Oni su pronašli pod morem veliku količinu artefakata i ruševina grada koje su od 1999. godine zaštićene u Unesku. Dobro očuvani zidovi i stubovi nekadašnjeg grada su mu donijeli novi nadimak "Pompeja mora".
Lokalno stanovništvo se nada da će rad na očuvanju ovih ruševina inspirisati rast eko turizma i možda donijeti profit ovom sada malom selu.
Šta Vi mislite o ovome?