Hoće li dovršiti započete građevinske radove u „Gradu Sunca“ i šta će biti sa ovim kompleksom u 2019, mogu li radnici u trebinjskim fabrikama mirno da spavaju, koliko će često ubuduće dolaziti u Hercegovinu, zbog čega gasi fabriku u Nevesinju, da li je ljut i ako jeste na koga, kakav je poslovni ambijent u Republici Srpskoj, ima li nove vizije i gdje donosi poslovne odluke – Rodoljub Drašković, privrednik, ljubitelj Ajnštajna, Dostojevskog, Mikelanđela i Šopena, vizija i ideja, pun entuzijazma i energije, dječačkih snova, ljubitelj vrhunskog vina, bez dlake na jeziku, otvoreno i iskreno odgovara na sva ova i druga pitanja u ekskluzivnom razgovoru za najčitaniji i najuticajniji medij u Hercegovini - portal TrebinjeLive.info.
Ovim intervjuom donosimo odgovore na sve spekulacije i gradske priče.
GRAD SUNCA JE MOJE ŽIVOTNO DJELO
U nadolazećoj godini, Rodoljub Drašković planira da proda, iznajmi velikoj turističkoj kompaniji ili, u krajnjem slučaju, stavi van upotrebe turističko-sportsko-stambeni kompleks „Grad Sunca“ u Draženskoj gori kod Trebinja, koji je kako otkriva u razgovoru za TrebinjeLive.info, njegovo životno djelo u Hercegovini.
„Neću dozvoliti da 'Grad Sunca' stvara gubitke, jer u Poslovnom sistemu 'Svislajon Takovo' ne poznajemo poslovanje sa gubicima. Sve započete radove ću dovršiti, a to su, uglavnom, završni građevinski radovi“, kaže Drašković.
RADNICI U INDUSTRIJI NE TREBA DA BRINU
Ono što je uspješno to i opstaje. Radnici u njegovim proizvodnim inudstrijskim pogonima u Gorici i u trgovinama širom Hercegovine ne moraju da brinu – fabrike nastavljaju da rade u punom kapacitetu.
Kaže da je posebno zahvalan upravi Poslovnog sistema, koja ga je prije 12 godina podržala u odluci da kupi „Industriju alata Trebinje“ /IAT/, da je revitalizuje i da ona danas radi, stvara profit i bude među vodećim fabrikama alata u Evropi.
„Ali, IAT danas ispašta i finansijski i ekonomski zbog naslijeđenih dugova prije privatizacije, koje je Republika Srpska trebala da otpiše. Međutim, moja lična satisfakcija je da je IAT danas, po svim ekonomskim parametrima, uspješnija od HET-a“, ponosno govori Drašković.
I za konditorsku industriju ima samo riječi hvale. Svi ekonomski pokazatelji iskazuju veoma jasnu sliku – ovi proizvodni pogoni imaju uspješnije poslovanje nego cijela privreda istočne Hercegovine.
NISAM LjUT, INTERESUJE ME EKONOMIJA
Ovaj razgovor koristi i da jasno poruči svim dušebrižnicima – nije me niko ljutio i nisam ljut ni na koga.
„Vrijeme je učinilo svoje - da su ekonomija i poslovanje pobijedili moje lične emocije. Ali, mislim, da sam sa svim onim što sam dao Hercegovini, uradio više nego svi Hercegovci zajedno u posljednjih 100 godina“, napominje Drašković.
Mogao je, kaže istine radi, mnogo više. Njegove vizije su bile vinogorja, voćnjaci i proizvodnja zdrave hrane, ali i revitalizacija Nacionalnog parka „Sutjeska“, izgradnja aerodroma na Zupcima i filmskog grada u Humu, privredni oporavak svake istočnohercegovačke opštine i bar duplo više stanovnika nego što sada živi na ovom području.
Međutim, od ovih vizija ostale su, upravo, samo vizije. Kriv je privredni ambijent. I to, kaže, poprilično loš. „Svislajon Takovo“ posluje u više zemalja – Švajcarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Makedoniji, Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, BiH-Republici Srpskoj i Srbiji i u nijednoj od njih od državnih struktura ne traži pomoć.
„Pa tako pomoć nismo tražili ni u Republici Srpskoj, ali tražimo dobar privredni ambijent da bismo uspješno radili“, poručuje Drašković.
U Poslovnom sistemu sprovode konsolidaciju svih preduzeća, što podrazumijeva da ta preduzeća donose ekonomsku korist kako sebi, tako i samom sistemu.
„Ne želimo i nemamo namjeru da budemo učesnici političkih zbivanja, ali smo pokušali da sa legalno izabranim političkim strukturama, našim stavovima kao privrednici, utičemo na stvaranje privrednog ambijenta – u čemu nismo uspjeli. Naši stavovi nisu uvaženi, već su mnoge odluke koje su donijete kontraproduktivne za razvoj Hercegovine, Trebinja i privrede uopšte“, istakao je Drašković.
Njegov stav je više nego jasan – lično, kaže, nije u sukobu sa predstavnicima lokalnih i republičkih vlasti, ali privredni ambijent ga je natjerao da više ne razmišlja o ulaganjima u Hercegovinu.
„Jedina politika sa kojom se bavim je ekonomska politika, koja je dobra za sve - za Poslovni sistem 'Svislajon Takovo' i privredu koja sa nama čini tržišni ambijent“, rekao je Drašković.
FABRIKA U NEVESINjU NEMA KADROVA
Govoreći o zatvaranju fabrike u Nevesinju, Drašković kaže da u ovom mjestu nema kadrovskog potencijala koji bi se osposobljavao u Poslovnom sistemu, kako bi ta fabrika bila uspješna. Obećanja koja su mu data da će biti osposobljena ispravna voda i podsticajna sredstva – ostala su samo to - obećanja.
Ova fabrika, pojašnjava, zbog neadekvatnog kadra, nije radila ni sa 20 odsto proizvodnih kapaciteta. Oprema će biti dislocirana u Makedoniju, jer tamo imaju stručnjake za vođenje proizvodnih procesa, tržište i menadžment koji će sa 100 odsto uposliti kapacitete proizvodnih linija.
„Prema tome, ovdje se ne radi o nikakvom političkom sukobu, već o ekonomskom interesu. Da nije tako, 'Svislajon Takovo' danas ne bi bio jedna od vodećih kompanija u Evropi. Samim tim, nema niko osnova da se ljuti na mene jer samo poštujem odluke profesionalnih timova i direktorijuma sistema“, kategoričan je Drašković.
TU SAM UVIJEK ZA NAROD HERCEGOVINE
Poslovni sistem „Svislajon Takovo“ u šest država zapošljava više od 7.000 radnika. Ipak, Drašković otkriva da je njegovo najveće zadovoljstvo što u sistemu radi više od 750 Hercegovki i Hercegovaca, od kojih pojedini imaju i značajne upravljačke aktivnosti.
Za narod Hercegovine, kome, kako ponosno navodi, i sam pripada, ima kratku ali jasnu poruku: „Uvijek ćete imati svaku realnu vrstu moje pomoći i podrške“.
„Nažalost, vrlo malo ću ubuduće boraviti u Hercegovini, ali to ne podrazumijeva da neću i dalje voditi stručne timove u industriji i trgovini i da neću dolaziti u rodnu grudu da se odmorim i dobijem novu energiju“, poručio je Drašković.
Uz voljenu Hercegovinu, odmara i u vršačkom vinogorju u kome je, osim vinarije, izgradio i vinogradarevu kuću, ništa manje prijatno se ne osjeća na imanju na Zlatiboru, Ohridu i Švajcarskoj.
„To su destinacije za moje rekreativne aktivnosti i donošenje važnih poslovnih odluka. Na tim destinacijama okupljam stručne saradnike sa kojima radim na realizaciji poslovnih ideja“, naveo je Drašković.
Na kraju razgovora ima i konciznu poruku kroz koju, između ostalog, poručuje, da ljudi koji rade na svojoj viziji ne pripadaju nikome.
Šta Vi mislite o ovome?