U Narodnoj biblioteci u Trebinju priređena je promocija zbirke poezije "Srećokopi" Željka Sulavera, koji više od 20 godina živi i radi u Kanadi.
Motivi u njegovoj poeziji najviše su vezani za Hercegovinu, u kojima opisuje slike iz djetinjstva, putovanja, te iskazuje rodoljubive emocije.
Sulaver pokušava da svoje prijatelje koji nisu iz Hercegovine navede na razmišljanje šta je to kad se kaže Hercegovina za Hercegovca.
"U posljednjih nekoliko godina kako je Trebinje postalo turistička destinacija, barem tri ili četiri porodice iz Edmontona gdje živim dođu u najjužniji grad Republike Srpske. Kažu mi da su oduševljeni sa onim šta vide", istakao je Sulaver.
Njegov cilj, kako kaže, jeste pokazivanja Hercegovine, što je njegova duhovna vježba sa rodnim krajem.
"Fizički nisam u Hercegovini, ali sam duhovno u njoj", rekao je Sulaver.
O poeziji svog nekadašnjeg učenika govorila je profesor srpskog jezika i književnosti u penziji Olgica Cice.
U programu su učestvovali i učenici Muzičke škole.
HERCEGOVINO
Tamo đe su dobre majke
naučile tebe, mene,
prve riječi i korake,
đe ostaše uspomene.
Ostavismo tvoja brda,
ponosita zemljo tvrda,
al još srce čezne silno,
voljena Hercegovino.
Tamo đe se zvona čuju
iz Zavale i Tvrdoša
kome oči se aduju,
đe nam cijela mladost prošla.
Đe guslama trepti struna
da se pamtri istorija,
Nemanjića voli kruna,
Crna Gora i Srbija.
Šta Vi mislite o ovome?