U posjeti pogonu "Trebinjka" - Posla ima, ali radnika fali!

U tekstilnom pogonu “Trebinjka” u Trebinju oko 80 radnica već četiri i po mjeseca šije kapute za poznatu francusku firmu “Karol”, a očekuju da će do kraja oktobra isporučiti sve ugovorene komade.

Vlasnik i direktor “Trebinjke” Nebojša Preković kaže da imaju dovoljno posla, da je radna atmosfera na zadovoljavajućem nivou i da redovno izmiruju sve obaveze prema zaposlenima.

Ipak, kako je pojasnio, od 80 radnika njih oko 40 su, maltene, početnici u ovom poslu, zbog čega su, u odnosu na starije i iskusnije kolege u zaostatku od oko 50 odsto.

“Zato tražimo još 20 radnica. Tražili smo od trebinjskog biroa da nam pošalje radnike, ali ih za sada nema. Nama, u ovom momentu, nije važno da li one imaju iskustvo ili ne”, kazao je Preković.

Inostrani partner je zadovoljan kvalitetom onoga što se proizvede u pogonu “Trebinjke”, ali je problem u tome što kaskaju u planiranoj količini koju treba da isporuče u Pariz. Vjeruju da će sve završiti do kraja mjeseca.

Jedan od tih problema Preković vidi i u tome što je s posla često odstutno i po deset radnika. Ali, s druge strane, uvjerava da će posao biti izvršen, iako ino partner već obračunava penale zbog kašnjenja u proizvodnji.

“Kada se izjašnjavamo u procentima, radimo 70 od 100 odsto. To znači da idemo u dobrom pravcu. Niko nije negativan - ni ja ni radnice za mašinama. Nema gledanja nazad, samo naprijed”, pojašnjava Preković.

Da bi zadovoljili sve potrebe zahtijevnog tržišta i izborili se sa konkurencijom, Preković kaže da mu je neophodno minimalno 100 ljudi za mašinama, jer francuska firma ima više od 600 butika širom te zemlje.

U odnosu na Kinu, čiji tekstil više nema konkurenciju, jedina njihova prednost je u tome što je Trebinje od Pariza udaljeno oko 2.000 kilometara, pa za tri dana roba transportnim vozom može da bude u glavnom gradu francuske.

Kako dolazi zima, u “Trebinjci” očekuju da počnu da rade odjevne predmete za ljetnu sezonu, ali i da počnu sa osvajanjem novih tržišta.

“Posla će biti. Neki su nam prognozirali da ćemo zatvoriti poslije mjesec dana, a kada smo se održali onda su počeli da pričaju da trake staju poslije izbora. Mi i dalje radimo i radićemo i nećemo se lako predati”, poručio je Preković.

Govoreći o saradnji sa gradskom upravom, Preković navodi da su mu nadležne službe uvijek pomogle u skladu sa svojim mogućnostima.

“Ne čujemo se često, ali bilo šta da nam je bilo potrebno, izlazili su nam u susret i hvala im na tome. Nismo tu da se bavimo sitnicama, ali je zato bitno da oni pravovremeno reaguju kada su u pitanju neki veće stvari”, kaže Preković.

Kako je u proteklih desetak godina ispričano dosta priča o tekstilnoj industriji u Trebinju, a brojne radnice suočene sa negativnim iskustvom, Preković kaže da mu je bilo veoma teško da ih ubijedi da je to iza njih.

“Na meni je odgovornost jer hoću da pokažem i radnicama i gradu da se može lijepo raditi, da su moje radnice nasmijane i da je radna atmosFera zadovoljavajuća”, pojašnjava on.

On je dodao da su od ničega krenuli ka nečemu i da je sada prosječna plata radnica između 500 i 600 KM.

“Plate treba da budu veće. Kod nas nema norme, već smo realno sagledali i rekli koliko treba da imamo jedinica na mjesečenom nivou sa 80 radnika. To za sada nismo ostvarili, ali vjerujem da hoćemo”, navodi Preković.

Posljedice loše privatizacije i dalje se osjete ne samo u Trebinju, već širom Balkana, zbog čega se bivše švalje teško odlučuju da se ponovo vrate za trake nekadašnjeg “Novoteksa” u naselju Tini, u čijim prostorijama radi “Trebinjka”.

“Kada radnice vratimo u proizvodnju, tada ćemo biti svi zadovoljniji. Danas i u Trebinju imamo jedne do drugih pekaru, kladionicu, apoteku, mjenjačnicu i tako u krug. Zašto idemo u pekaru? Jer nemamo novac za restoran? A zašto nemamo novac za restoran, pa zato jer ne radimo. E to je problem, trebaju ljudi ponovo da povjeruju da se može zaraditi plata i u proizvodnom pogonu gdje se stvara nova vrijednost”, kaže Preković.

Uz redovna primanja u “Trebinjci” radnice imaju i redovan prevoz i topli obrok. Dvije radnice odvoze čak i u susjedni Nudo u Crnoj Gori. Svaki je radnik važan, posebno iz razloga izgradnje međusobnog povjerenja.

“Ne mogu sam da uspijem. Trebaju mi ljudi, koje mogu da dobijem samo kroz izgrađeno povjerenje. S druge strane i radnicima treba dobar poslodavac”, pojašnjava Preković.

Šef proizvodnje u pogonu “Trebinjke” Radmila Komnenović kaže da posla ima, da je izvoz stalan i da očekuju da iz mjeseca u mjesec bude veći obim proizvodnje, ali i novih zapošljavanja.

“Oni stariji i iskusniji radnici rade 100 odsto. Ovi koji se još uvijek uče, za sada daju oko 50 odsto i trude se da iz dana u dan daju što više od sebe”, kaže Komnenovićeva.

Prema njenim riječima, uslovi rada su sasvim korektni, zbog čega je i radna klima na dobrom nivou.

Pogon “Trebinjka” počeo je sa radom početkom juna 2018. godine.