U Muzeju Hercegovine predstavljena knjiga "Bilećke Rudine u srednjem vijeku"

U Muzeju Hercegovine održana je promocija knjige "Bilećke Rudine u srednjem vijeku", autora prof. dr Radmila Pekića.

Ova knjiga je zasnovana na podacima Dubrovačkog arhiva, dok su izvori i stećci i njihova nova tumačenja, te turski izvori. Na osnovu ovih izvora Pekić je rekonstruisao život srednjovijekovne Bileće i njene okoline.

U svojoj naučnoj knjizi predstavlja nove mape, karte, dokumenta iz arhiva koji su vezani za Bilećke Rudine.

Bilećke Rudine kao i ostala područja trebinjske oblasti karakterističan je po kramarima-prevoznicima koji su bili glavni nosioci u trgovinskom prometu koji se odvijao između Dubrovnika i balkanske unutrašnjosti.

"Možemo istaći da dosadašnja saznanja o Bilećkim Rudinama nisu prihvatljiva i to se vjerovatno neće dopasti ni književnicima ni etnolozima, jer suzasnovana na arhivskoj građi i nema pretpostavki", istakao je Pekić.

Knjiga odgovara i na određena arheološka pitanja i pitanja istorijske umjetnosti, a tu se prvenstveno odnosi na stećke koji sa natpisima, a u komparaciji sa Dubrovačkom arhivskom građom, nedvosmisleno pokazuju da se radi o pravoslavnom stanovništvu na ovom području.

Osnovu knjige sačinjavaju srednjovijekovni vlaški katuni, a obrađeni su Predojevići, Maleševci, Kresojevići, Mirilovići... i druga bratstva koja su živjela na ovom području.

"Jedan dio ovdašnjeg stanovništva, srednjovijekovni Bilećani i Rudinjani, naselio je područja Šibenika i Zagore, sela koja su i opjevana poput Čavoglava - piše u arhivu u Zadru. Jedan hrvatski istraživač koji se bavi ovim pitanjem pominje hercegovačke katune iz Mirilovića i njihova razgranata bratstva Kresojevića koji se nalaze na ostrvu Pag", izričit je Pekić.

Knjiga obuhvata period od prvih pisanih pomena, ali srž knjige na kome je zasnovana je period od 13. do 15. vijeka.

O knjizi je govorio i prof. dr Radivoj Radić, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.

"Ovo je jedna zanimljiva knjiga koja razbija predrasude, jer su o ovom kraju pisali amateri koji su se bazirali na tumačenjima toponima koja nisu naučna, a Pekić je pokazao da se knjiga može napisati isključivo na vezi istorijskih podataka srednjeg vijeka", rekao je Radić.