"Priče iz RatoMira" naziv je knjige-prvjenca novinara Ratomira Rata Mijanovića, čija će promocija biti u okviru Preobraženskih svečanosti - krsne slave grada i Sabornog hrama u Trebinju.
Riječ je o istinitim ratnim pričama koje je Mijanović prikupljao čitav niz godina, a zatim se odlučio da ih sjedini u knjigu, za koju već sada vlada veliko interesovanje na svim meridijanima gdje žive naši ljudi.
A kako i ne bi vladalo interesovanje, kada su u knjizi ispričani zanimljivi, ali i veoma teški događaji iz proteklog rata. Knjiga je, zapravo, važna opomena budućim generacijama da mir nema alternativu, ali da se, isto tako, događaji iz slavne prošlosti ne smiju zaboraviti.
Satkana od istinitih ratnih momenata, većinu njih potpisuju stvarni svjedoci, ali ima i onih priča u kojima su promijenjena imena glavnih aktera. Većina njih 17. avgusta biće u Trebinju, jer je ovo jedinstven književno-kulturni događaj koji se realizuje poslije 23 godine od završetka odbrambeno-otadžbinskog rata.
Mijanović u razgovoru za TrebinjeLive.info pojašnjava da je naziv knjizi dao jedan od recenzenata - Igor Svrdlin, koji mu je svoju ideju o naslovu saopštio jedne noći u tri sata poslije ponoći.
"Zove me jednu noć i kaže mi: 'Rato, nije me sramota da ti priznam evo da sada perem suđe, ali, šta misliš da naslov knjizi bude 'Priče iz RatoMira'!?'. Ja sam malo stao, razmislio, i shvatio da je to najtačniji naslov", istakao je Mijanović.
Knjiga je omeđina u periodu od oktobra 1991. do 1996. godine. Vremenski okvir i povod su rat, dok se pričama traži mir, jer je rat taj oduzeo mnogima najbolje godine mladosti, ukazio im život i odnio najbolje drugove, dok je mir došao kao spasenje.
"Ali to je mir koji je dobar samo zato što je mir, a ostalo sve što je donio, po meni, nije dobro, posebno za one koji su stvarali Republiku Srpsku", naveo je Mijanović.
Prva priča u knjizi nosi naslov "Partija bilijara". Počinje u jednom zabavnom salonu u Trebinju, veče pred 1. oktobar 1991., pred početak ratnih dejstava na ovim prostorima. Kroz priču se Mijanović vraća u 2000-te, kada se ista ekipa, ali ovoga puta nekompletna, ponovo vraća u isti salon.
Posljednja priča je "Umjesto oproštaja", gdje se Mijanović oprostio od svih onih koji su svoje živote ostavili na braniku otadžbine.
"Najteže mi je pala posljednja priča. Jedom mom prijatelju, Nikoli Bajčetiću, koji je sahranjen pored crkve u Mirilovićima, kad god odem na to groblje - i njemu upalim svijeću i porazgovaram sa njim. Osjećam da to čuje i prije jedno mjesec-dva dana sam bio u Mirilovićima. Kiša je padala. Spustio sam se do spomenika. Njih dosta je gledalo šta to radim, ali je to moj ritual. Mislim da su svi ovi koji su poginuli sada na jednom dosta boljem mjestu nego što je ovo gdje mi živimo. Gledaju nas sa tih nebeskih visina i mi koji smo ostali čuvamo uspomenu na njih, a kad nas nestane jednog dana - samo se bojim da se oni ne zaborave, jer o njihovoj pogibiji će pričati samo spomen sobe ukoliko ih neko ne pretvori u butike ili koladionice. Zato mi je ova priča najteže pala", pojasnio je Mijanović.
Sagovornici u pričama su Mijanovićevi ratni drugovi iz druge lake sa Boraca, iz Nevesinjske brigade, iz Ćićoline, iz Bilećke i Trebinjske brigade.
U knjizi je priča i jednog momka iz Nevesinjske brigade - "Todorov san" o jednom Todoru, koji je usnio san na koti Kragujevac, u Bosni, i san se ispostavi kao istinit samo pola sata poslije.
"Ljudi su se kroz te priče otvarali. Tako ima i priča "Hrist i Krist" o dvije bake iz jednog sela pored Trebinja, gdje je jedna bila pravoslavka a druga rimokatolkinja, a koje su čitav rat provele jedna pored druge", priča Mijanović.
Tu je priča "Dječak sa kote 243", koja je na TrebinjeLive.info oborila sve rekorde čitanosti. U njoj se ne navodi tačno ime i prezime dječaka, ali je taj čovjek danas veoma uspješan u unostranstvu i često svraća u naš kraj.
Mijanović kaže da se danas borci ne uvažavaju koliko bi trebali, posebno kada se pogleda odnos prema njima u nekim državama regiona.
"Pa je onda valjda i logično pitanje jesu li naši drugovi ginuli od metaka!?", pita se Mijanović.
FILMSKI SCENARIO
Mijanović je sa određenim producentima. Imao je čak i ponudu da ih malo proširi.
"One bi mogle biti jedan filmski scenario. Vuku čitaoca da ih pročita. Obično kažu ono što se brzo čita da nema vrijednost, ali ja mislim da ima", naveo je Mijanović.
Štampanje knjige su pomogli Grad Trebinje, Velimir Remetić iz Kanade i brojni drugi privredni kolektivi i pojedinci.
"Hvala i portalu TrebinjeLive.info, jer se nije baš bilo lako izboriti za neke tekstove i priče i objaviti ih na najčitanijem portalu u Hercegovini, ali hvala vam jer ste imali hrabrost da sve to objavite i po samom broju čitanja vidi se da to ima vrijednost", istakao je Mijanović.
Nakon Trebinja, Mijanović planira da priredi promocije knjige u svim opštinama istočne Hercegovine, Višegradu, Beogradu.
Izdavač knjige su Književna zajednica Jovan Dučić Trebinje i Svet knjige Beograd, dizajn korica je uradio Damjan Ćorić, prelom Jovan Vidaković, ilustracije Dragan Batinić, dok su recenzenti Đorđe Dabarčić i Igor Svrdlin.
Miki Pudarić je uradio trejler za knjigu - filmska priča iz tri dijela kao najava promocije knjige. U glavnoj ulozi je Đorđe Vučinić, dok je Nebojša Ratković Čelac birao lokacije kako bi bile što autentičnije.
Šta Vi mislite o ovome?