U Kulturnom centru u Trebinju večeras je premijerno prikazan dokumentarni film "Suze govore istinu", autora novinara Nebojše Kolaka, koji govori o najmlađem poginulom borcu Trebinjske brigade - Aleksandru Masleši.
Film, koji traje 67 minuta, govori o malom dječaku i velikom čovjeku, kako bi ostalo zabilježeno da je Aleksandar, kada je bilo najvažnije i najteže, ostao da brani otadžbinu.
O Aleksandru govore njegovi roditelji i sestra, ali i 95-godišnji djed Rade, koji je, kako je priznao autor filma, na njega ostavio poseban utisak.
"Nemoj mi zamjeriti što plačem, jer suze govore istinu", sjeća se Kolak Radetovih riječi, zbog čega se i odlučio da na osnovu njih da naziv filmu.
Kolak kaže da mu je Rade kazao da je samo nekoliko dana prije nego što je Aleksandar preminuo, sanjao san koji mu je najavio unukov odlazak sa ovozemaljskog svijeta.
"Sanjao je kako Aco vozi bicikl sa tri točka i sve vrijeme nije išao nigdje naprijed, nego se zakopavao u zemlju, koja se pretvarala u grob. Vidio je unuka sa aureolom", podsjeća se Kolak Radetovih riječi.
U filmu, kaže Kolak, nema naracije autora, osim pitanja upućenih Aleksandrovom ocu Dragu, navodeći da mu je posebno žao što neki ljudi nisu uspjeli da iskažu svoje riječi i emocije u objektiv kamere.
Govoreći o upostavljanju kontakta sa porodicom Masleša, Kolak kaže da mu je trebalo više od tri godine, te da je, poslije otkrivanja Aleksandrovog spomenika u Bregovima, dogovorio sa njima da uradi dokumentarni film.
.JPG)
"Dijete koje je dalo svoj život za otadžbinu zaslužuje da ta priča o njemu ostane zapisana. Treba da ostane priča o njemu, da nova pokoljenja, ako hoće da gledaju, da gledaju zbog kulture sjećanja", rekao je Kolak.
On pojašnjava da u njegovim filmovima koje radi iz perioda posljednjeg i Drugog svjetskog rata, nema poziva na mržnju i revanšizam.
Slavko Perošević je napisao epsku pjesmu o Aleksandru, a dijelove pjesme govorio je Ratomir Mijanović.
U filmu su prikazani, po prvi put, pojedini kadrovi iz proteklog rata, koje su bivši borci napravili na prvim linijama i koje čuvaju u privatnoj arhivi, te video materijal dostupan na Jutjubu.
Aleksandar je ranjen 27. septembra 1994. godine na Boračkom jezeru kod Konjica, a preminuo je na Vojno-medicinskoj akademiji /VMA/ u Beogradu 16. januara 1995.
Prilikom Maslešinog ranjavanja, od iste granate su poginuli komandant Bobaske čete - vojvoda Nedeljko Vidaković, te Ljubiša Popović i Dragan Slijepčević.
Masleša je u rat krenuo sa svega 16 godina, ostavljajući igru i školu, koje je zamijenio puškom i okrutnim borbama na prvoj liniji fronta.
Stadion malih sportova u Bregovima nosi njegovo ime, a ispred ovog objekta je u januaru otkriven spomenik, dok je kod stadiona u Policama nacrt6an grafit sa Maslešinim likom i amblenom Vojske Republike Srpske.
Šta Vi mislite o ovome?