Građevinske firme i ugostiteljski objekti na području Trebinja ostaju bez radne snage, a njihove dojučerašnje radnike niske satnice su primorale da napuste čak i svoj dom, i bolje uslove rada potraže u susjednom Dubrovniku, gdje radnika fali sad ili ikad.
Za dvije ili tri marke po satu, kažu nam, više neće da rade u Trebinju, kad u Dubrovniku mogu da zarade i do tri puta više. Za sve su, dodaju, krivi lokalni poslodavci, koji su minimalno ili skoro nimalo povećali plate, dok, s druge strane, obrću veliki kapital.
Građevinskim firmama u Trebinju već duže od osam mjesec fali na desetine radnika, ali, najveći problem je, zapravo, u tome što oni najkvalitetniji i najbolji majstori svog zanata više neće da rade za bijedne satnice.
Umjesto njih na skelama je radna snaga iz Bosne.
"Otišao sam za Dubrovnik. Napustio sam svoju firmu koja sada gradi više projekata u Hercegovini. Mala plata, ne može se od nje ni prehraniti, a kamoli normalno živjeti", kaže nam jedan Trebinjac, koji sada radi na dubrovačkom primorju.
Za pet mjeseci rada u Dubrovniku, izračunao je, zaradiće koliko u Trebinju za cijelu godinu, pa mu povratak na lokalne skele za sada ne pada napamet.
Ni ugostitelji se ne mogu pohvaliti boljom slikom radne snage. Konobari, pa i kuvari masovno odlaze da rade u susjedni Dubrovnik. Razlog kao i kod građevinaca - male plate.
I dok ugostitelji tvrde da će, ako radnicima povećaju platu, morati da povećaju i cijene kako bi uspjeli da im uvećane plate isplate, radnici poručuju da za minimalne plate više neće da rade.
"U Dubrovniku konobara fali tokom cijele godine, a sada je mnogo lakše naći legalan posao. Plate su dosta bolje. Mora se od nečega živjeti", poručuje ovaj Trebinjac.
I ostale djelatnosti polako počinju da osjećaju nedostatak radne snage, a ekspanzija rada u Dubrovniku očekuje se tek nakon što bude završen granični prelaz na Brgatu, kada bi se i čekanje prelaska preko granice trebao bar duplo smanjiti.
Nadležni upozoravaju da bi nastavak odliva radne snage mogao da ostavi nesagledive posljedice po trebinjsku privredu, pa, kažu, uveliko razgovaraju sa poslodavcima šta dalje.
Tako su, između ostalog, primorani da neke tendere raspisuju i po nekoliko puta, a na izvođenje radova već izabranih ponuđača čeka se i do nekoliko mjeseci, jer nema ko da radi.
"Dolaze firme iz Mostara, pa čak i iz ostatka Srpske. Ovdje više nema ko da radi. Stanje postaje ozbiljno, a posljedice, ako se ovako nastavi, nesagledive", navode oni.
Prosječna plata u Republici Srpskoj je oko 840 KM, a radnici u građevinarstvu i ugostiteljstvu zarade svega oko 560 maraka.
Pa razlozi odlaska su više nego jasni.
Uz to, dubrovački poslodavci, uz bolje plaćen posao, nude i smještaj i hranu. A u posljednje vrijeme povećana potražnja je i za vozačima, posebno onima koji imaju položenu D kategoriju.
Šta Vi mislite o ovome?