Gimnazija „Jovan Dučić“ bila je od 18. do 21. aprila gost budimpeštanske
Gimnazije „Nikola Tesla", učestvujući u manifestaciji Dani maternjeg jezika, koja se, već tradicionalno, organizuje u ovoj školi.
Inače, ugledna ustanova nazvana po Nikoli Tesli objedinjuje zabavište, osnovnu školu i gimnaziju i jedina je državno priznata obrazovna nacionalna ustanova na srpskom jeziku u Mađarskoj.
Trebinjski predstavnici bile su maturantkinje Aleksandra Gazivoda, Gordana
Markov i Nikolina Ninković, kao i Veselinka Kulaš, profesor srpskog jezika i
književnosti.
Osim Trebinjaca, gost je bila i Srpska pravoslavna gimnazija iz Zagreba, a
Dani su protekli u znaku slogana „Njegujmo srpski jezik“.
Uz aktivnosti u školi, program je obuhvatao obilazak kulturno-istorijskih znamenitosti u Budimpešti i Sentandreji.
Učenici su puni utisaka.
„Ovo je jedno od najljepših iskustava do sada. Ovdje se, prije svega, desila sinteza divnih ljudi i dobre atmosfere. Druženje povodom Dana maternjeg jezika omogućilo nam je da sklopimo nova poznanstva, proširimo vidike, saznamo mnogo o istoriji Srba koji su živjeli na ovim prostorima... Poseban utisak ostavila je aktivnost na časovima i odnosi između profesora i učenika, puni obostranog razumijevanja i uvažavanja", kazale su učenice.
One su dodale da im se veoma svidjela učenička kreativnost, koju je nemoguće ne primijetiti, kao i njihova otvorenost i spremnost da prihvate različita mišljenja, koja su ovdje čak i poželjna.
"A susret triju gimnazija iz triju različitih država prijatno nas je iznenadio, jer su te tri škole čvrsto povezane i objedinjene neraskidivim nitima srpskog jezika, što predstavlja potvrdu našeg identiteta i trajanja", navele su one.
Kruna svega je bilo druženje sa Matijom Bećkovićem, koje je poetski osvijetlilo cjelokupni utisak.
Prema riječima Veselinke Kulaš, prisustvovanje Danima maternjeg jezika u Gimnaziji „Nikola Tesla“ jedan je od najinspirativnijih koraka u njenom profesionalnom hodu.
"Naročito me raduju inovacije u nastavi, volja i napor da se današnjim mladim ljudima približe književni sadržaji, posebno oni iz prošlosti. Vidjela sam da su se učenici osjećali kao kreatori znanja, a ne kao pasivni primaoci informacija. I, što je podjednako važno, praćenje znamenja srpskog postojanja u Budimpešti, putovanje tragom srpskih seoba i obilazak Sentandreje dodirnuli su nam dušu“, istakla je Kulaš.
"Poslastičarnica" u Sentandreji
Šta Vi mislite o ovome?