Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije tvrdi da su Amerikanci 1996. ucijenili predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, zbog čega se on potpuno odrekao svoje prosrpske politike.

mitropolit amfilohija.jpg

U intervjuu 'Nedeljniku', Amfilohije je rekao da su Amerikanci Đukanovića stavili pred svršen čin: Ako ne promijeni stranu, završiće u Hagu zbog granatiranja Dubrovnika 1991.

U istom razgovoru, vladika je govorio i o svom nadimku

* Nadimak 'Pukovnik' su mi izmislili u Srbiji, a podržali su i ovi Montenegrini. To je na osnovu priče da je mene Milošević poslao ovdje i da sam upućen protiv Crne Gore. Nema Milošević veze s mojim dolaskom u Crnu Goru.

Igre Bebe Popovića

* Milo Đukanović se 1997. prešaltao u Montenegrine. Čini mi se da je 1996. bio u Americi. Kako sam saznao - koliko je to tačno znaju oni koji su mi pričali, njegovi najbliži - njemu je rečeno: Ili ćeš u Hag zbog Dubrovnika, ili ćeš da prihvatiš da radiš kako se dogovorimo. Nije mu se išlo u Hag, nije mu se trošilo sve što je stekao, a on zna kako je stekao, i onda je prihvatio ideje Liberalnog saveza. Do tada je dolazio u Mitropoliju, kod ćivota Svetog Petra, ložio je jednom čak i Badnjak. Doduše, zapamtili su mu Cetinjani, naopako ga naložio. Sad je krenuo i protiv Mitropolije, obećao je skoro da će je smestiti u jednu, da li reče, šupu... Ni prvi ni posljednji.

* To su sad ovi neokomunisti pripisali da sam ja na Đinđića mislio kad sam rekao: "Ko se noža lati, od noža će i poginuti". Ja sam to rekao za Đinđićeve ubice. To je svakom bilo jasno kad sam izgovorio. Ali ovaj Beba Popović - on je glavni tvorac sadašnjeg neokomunizma u Crnoj Gori - i ovi drugi su mene optužili da sam to rekao za Đinđića. Ne dao Bog. Meni je vladika Atanasije rekao: "Pa ti si ga proglasio za sveca."

Ovo je Brozova Crna Gora

* Meni je mala ova u Brozovom Jajcu rođena fildžan-avnojevska Crna Gora. Pošto ne daju da joj se vrati Metohija, nego su se i nje odrekli ovi Montenegrini, onda sam ja proširio svoje dužnosti na Latinsku Ameriku. Ovdje je danas sa nama đakon iz Paragvaja, imamo svoju misiju u Argentini, Peruu, Dominikani... Ja sam za onu pravu Crnu Goru, petrovićku, a ne ovu Brozovu. Poštujem ja i nju, ali samo da se zna šta i koja je.

* Ako je nešto moglo da se shvati kao napad, onda je to bilo kada smo držali opelo Vladi, gdje je na čelu bio Ivica Dačić, i Skupštini Srbije. Dačić kaže: "Ja sam sad vaskrsao." Daj Bože, on je rođen u Prizrenu, vidim da ipak ima zdravije osjećanje. Daj Bože da ono i preovlada. Čak je skoro rekao da će tražiti da se poništi Briselski sporazum. Ja se molim Gospodu da Bog urazumi i Vučića i da ponište taj sporazum.

Sreća nisam patrijarh

* Apostolski žrijeb kao način za izbor patrijarha bila je reakcija na nasilje Komunističke partije i prinudu koju su imali za vrijeme izbora patrijarha Vikentija i patrijarha Germana. Drugo je što, ipak, oni nisu, što se kaže, igrali uz njihove diple. Ali je to bio povod da ne može vlast da utiče. A možda ne bi bilo loše ni da ostane, pošto vlast uvijek hoće da se petlja (smijeh). Ova dva izbora žrijebom su odlučena. Drugi put sam i ja bio kandidat i Bogu sam blagodaran što me je prošao taj žrijeb. Zato što je ovo moja mjera.

* Jednog dana, eto Čede Jovanovića u Ostrogu i javlja se: "Ja sam došao da se krstim." U redu, kažem, odabrao si lijepo mjesto, idi dole kod oca Jojila, kod ćivota, pa ću poslije ja da te miropomažem po starom hrišćanskom običaju. Ode on dole, kad eto ti oca Jojila. Kaže: "Ti mene posla ovog da krstim, a on neće minđušu da skine." "Oče Jojilo, ne krštavaš ti minđušu nego čovjeka. Dok je nekršten, on neće sam da je skine. A kad ga krstiš, sam će skinuti", rekoh mu ja. Kako je Čeda krenuo, kažem ja Jojilu: "Moj oče Jojilo, ipak mi minđušu krstismo."

Ne ratuj s Crkvom

* Sjećam se da Milošević nije dozvolio, iako je patrijarh molio, da mi kao Crkva učestvujemo u pregovorima u Rambujeu. Pa eto kako je prošao. Crkva ima pamćenje malo starije od političara. To je iskustvo vijekova. Nemoj sa Crkvom da ratuješ

Ogriješio sam se o Slobu

* Ja sam rekao neke riječi koje poslije ne bih ponovio, jer je Milošević odigrao ipak izuzetnu ulogu oko Kosova, šta god smatrali. On je nastavio odbranu Kosova. Da li je to bio jedini mogući način, to je pitanje. Možda u tom trenutku nije bilo drugog načina nego da se sukobi sa najvećom armadom svijeta u istoriji. U to vrijeme sam posumnjao u njegov patriotizam, rekao sam: "Kakav je on patriota, kad nikad nije bio na očevom grobu?" Pogriješio sam. Poslije sam to i priznao na sahrani njegovog brata.