U Gradskoj biblioteci u Trebinju održano je književno veče posvećeno promociji pjesničkog opusa Jovana Bratića i prvijenca knjige poezije "Odjeci tišine" naše mlade sugrađanke Dražene Vidačić.
Jovan Bratić je poznat široj publici po dosadašnjim istorijskim strip romanima “Nevesinjska puška”, “Bitka na Vučjem dolu”, “Vožd Karađorđe” i “Kraljević Marko”, a nedavno promovisan i strip "Ponori zla".
U svom opusu ima i tri zbirke pjesama.
Njegova poezija ima širok dijapazon jer se kreće od društveno-socijalne, preko istorijsko-rodoljubive, zavičajno-emotivne do ljubavne.
Zavolio je poeziju po uzoru na Šantića, Ilića, Rakića, Dučića, Jesenjina i to su pjesnici čije stilske figure, metafore i motivi doticali Bratićevu dušu.
"Živjeti u Hercegovini, a ne pisati rodoljubivu poeziju, mislim da ne ide jedno sa drugim", rekao je Bratić, dodajući da je ovo područje na vjetrometini velikih sila, pa da je zato pisati rodoljubivu poeziju stil i način života.
Od početka pisanja poezije do sadašnjih dana vidljivo je pjesničko sazrijevanje Bratića kao pjesnika po tematici, strukturi, pjesničkoj metrici. Njegovih 15 pjesama objavljeno je u antologiji savremene srpske lirike u istočnoj Hercegovini "Hercegovački vijenac", koju je uredio prof. dr Gedeon Stajić.
Trebinjskoj publici predstavila se i Dražena Vidačić sa zbirkom poezije "Odjeci tišine" koju je pripremala dvije godine.
"U srednjoj školi sam počela to da sakupljam i niko nije do prije dvije godine znao da pišem dok nisam svoj rukopis predala Novici Telebaku", iskrena je Vidačić.
Sa puno ljubavi i ponosa ispričala je i jednu anegdotu vezanu za nju i Novicu Telebaka.
Naime, kada je prije osam godina dolazila u biblioteku na koricama knjige napisala je pjesmu koju je igrom slučaja pročitao Telebak. Nakon pročitane pjesme poklonio joj je tada tri knjige uz rečenicu: "Ako ikada budeš izdavala knjigu nadam se da ćeš to uraditi u Književnoj zajednici 'Jovan Dučić'".
"Mojoj sreći nije bilo kraja sada kad je to urađeno", prića Vidačić.
U njenoj poeziji ima različitih motiva i "slika je jednog filozofskog duha, nemirnog i strasnog, koji teži da dosegne "krilate daljine", uhvati "vječnost za krila" i sazna tajnu svijeta, kaže u recenziji profesor Milana Babić.
"Desno nije moje
Ono često laže
Lijevo mi je privrženo
Ono me i dalje voli
Uvijek namigne i pozdravi
Desno je ravnodušno
Samo često trepće
Lijevo vodi od srca
A desno od pameti
Lijevo je ipak moje".
Večerašnju promociju je organizovala Književna zajednica "Jovan Dučić", SPKD "Prosvjeta" i Gradska biblioteka Trebinje.
Šta Vi mislite o ovome?