Na današnji dan prije osam godina napustio nas je pisac, slikar, novinar, boem, veliki Momo Kapor.

momo kapor

Bio je raskošno talentovani umjetnik, senator i akademik Republike Srpske. I danas je jedan od najčitanijih srpskih pisaca, čije je stil pisanja jednostavan, ali i domišljen i rječit.

Smatrao je da su kajmak i inat jedini srpski brend, a da je zadatak pisca da sačuva ljepotu.

Ovo su neki od njegovih najljepših citata.

"Možda se sreća sastoji u tome da na vreme prestanemo sa trkom za srećom? Da stignemo do života pre no što nam lekari zabrane pušenje, alkohol, hranu, kupanje, sunčanje i ljubav?".

Sva su godišnja doba prolazna - samo je leto najprolaznije! Jedino je zima konačna, baš kao i smrt".

"Zvezde padaju i danju, samo to mnogi nisu u stanju da vide".

"Osmehneš li se deci, ona uzvrate osmehom. Osmehneš li se odraslima, oni se pitaju: Zašto se ovaj smeje?".

"Kada mi se neki pisac hvali kako perfektno govori šest jezika, obično mu savetujem da se zaposli na nekoj hotelskoj recepciji. Tamo čeznu za takvima! Ja, lično, imam velikih muka i sa maternjim. Jedva nađem reči koje su mi potrebne za sva čuda koja nam se događaju".

"Kuća vam je uvek tamo gde posle večere imate da sa nekim popijete čašu vina".

"Na današnjim devojkama primećujete njihov vitki, visoki rast, duge noge, uske kukove i široka ramena, slobodni sportski korak, a poslednja stvar koju ćete na njima zapaziti su njihove oči, pogled i ono iza pogleda".

"A šta je to ljubav? Kad gledaš u zvezde bez razloga i kad podeliš žvaku i kad pokloniš cvet i ustupiš ljuljašku u parkiću kada je na tebe red da se ljuljaš! Kad onome koga voliš daš jedan griz i kad podeliš sa njim gumu za brisanje na dvoje i kad mu daš jedan liz! Kad nacrtaš srce i unutra upišeš vaša dva imena. Ako to nije ljubav, ja onda stvarno ne znam šta je!".

"Čovek može da nađe koliko god hoće prijatelja sa kojima će da priča, ali malo je onih sa kojima će da ćuti".

"Trebinje nije ni selo ni metropola. Ono je metafora, san! Ono je jedna svetla tačka u životu Hercegovaca, ono je mesto koje sanjaju da će se u njemu nastaniti onda kada budu ostareli. Trebinje je mediteran, jer dok u njemu sedite i gledate vrhove čempresa, osećate da je more iza brda… Tamo se živi kao na moru ali nije obeščašćeno turizmom kao more.".