Zbogom Zeleni - Posljednji pozdrav legendi škole i grada

Brojne kolege i građani Trebinja oprostili su se danas na komemorativnoj sjednici od Dragana Zelenovića Zelenog, dugogodišnjeg i jednog od najomiljenih prosvjetnih radnika koji je u subotu preminuo u Banjaluci u 78. godini života.

Od Zelenog ili „Nastavnika“, kako su ga zvale brojne generacije Trebinjaca koji su pohađali Treću osnovnu školu ali i brojni naši sugrađani, oprostio se i njegog dugogodišnji saradnik, a danas zamjenik direktora Osnovne škole „Vuk Karadžić“ i nastavnik fizičkog vaspitanja Nikola Roganović.

U oproštajnom govoru, Roganović je istakao da su i oni koji su ga poznavali duže i oni koji su ga poznavali kraće, bili oduševljeni jer su poznavali takvog čovjekao kakav je bio Zeleni.

„Nekima od nas je bio omiljeni nastavnik, nekima poštovani kolega, a nekima tek Zeleni i to je bilo dovoljno. Bio je jedan od rijetkih što se kada rade predaje cijeli, bez ostatka, jedan od onih koji žive za ideale. Nije prihvatao da u radu sa djecom postoji nemoguće“, poručio je Roganović.

On je istakao da je Zelenović bio živa legenda i škole i grada, te da je na svima nama da čuvamo sjećanje na njega i njegovu veliku dobrotu.

Bivši direktor škole u Policama Mišo Pešić je istakao da je svako kome je Zelenović predavao fizičko vaspitanje bio privilegovan, te da je nesebično ugrađivao svoje znanje i svoj dar za pošteno, časno i radosno življenje u sve generacije učenika koji će ga, sigurno, zbog toga dugo pamtiti.

„Jer vedrina i ljudskost ne mogu da se ne pamte. Sjećam se da je u njegovo vrijeme školski stadion bio pun djece, a opet dovoljno veliki da primi svakoga i da nikom ne bude malo prostora. Sjećam se da tokom posljednjeg rata i neposredno iza nije bilo dovoljno lopti, ali je Zeleni uvijek nalazio način da nam ih obezbijedi. Uzimali smo ih, i uvijek vraćali u dogovoreno vrijeme. Kad god nismo imali neki čas, trkom bi išli na stadion, na čas nekog drugog odjeljenja, a on bi nas uvijek dočekao, organizovao međusobne utakmice, sudio. Ti časovi su bili naši, zajednički“, poručio je Pešić.

On je podsjetio da je za vrijeme Dragana Zelenovića školska sala bila otvorena i tokom vikenda.

„Ako bi negdje i išao, dao bi ključ. Nikada niko nije radio ništa, a što je bilo u suprotnosti sa pravilima ponašanja. Osnovno je da se u sali nikad ne igra fudbal, da se ne otuku stari dotrajali zidovi. To pravilo našeg Zelenog se i dan-danas poštuje“, naveo je Pešić.

Ni društvo ni sudbina nisu ga nagradili drugom mogućnošću. Bio je neprimijetan, tih i nenametljiv, ali uvijek među svojim đacima. Kao prosvjetni radnik čitavog svog života učio ih je sa ljubavlju, niti je on njima pravio probleme, niti oni njemu.

Radio je u školi, živio je u školi i umro je u školi.

„Nastavnikov trud nije ničim posebno nagrađen, ali će svi koji su ga znali dugo, dugo pričati da su sa njegovom smrću izumrli ljudi koji nikom ne misle zlo na ovom svijetu i da ponekad obični 'mali' ljudi budu veliki, jer su samo dobri“, poručio je u oproštajnom govoru Pešić.

U ime porodice Zelenović prisutnim se zahvalio Obrad Zelenović.

Dragan Zelenović biće sahranjen danas u 13.00 časova na seoskom groblju u Miholjačama u Gacku.

Rođen je 1940. godine. U Trećoj osnovnoj je predavao od 1973. do 2005. godine, kada je otišao u penziju. Dobitnik je zlatke plakete za životno djelo, koje mu je uručeno prošle godine na tradicionalnom izboru najboljih sportista Trebinja.