U okviru 22. “Međunarodnog festivala malih scena i monodrama“, koji se održava u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo, u pratećem programu festivala, promovisana je zbirka pjesama za djecu “Pogodi ko sam” autora našeg sugrađananina Rajka Tanasijevića.
Na ovoj zbirci naš sugrađanin radio je tri godine. Ovo je druga Tanasijevićeva knjiga koja je namijenjena najmlađima, a prije ove izašla je zbirka pjesama pod nazivom “Kad ne budem veliki”.
Nekada se ljubav izjavljivala stihovima, a i mnoga “srca”su osvajana govorenjem poezije, a prije ljudi koji su čitali zbirke pjesama smatrani su obrazovanim pripadnicima jednog društva. Nažalost, to danas nije tako.
“Danas ljudska srca osvaja nešto drugo, kao materijalni pokloni ili ono što je još gore poput virtuelnog svijeta”, kaže mladi pjesnik Rajko Tanasijević.
Prema njegovim riječima poezija će i dalje živjeti pominjući rečenicu Mike Antića: ”Postoje dva sveta.
Jedan smo izmislili, a na drugi nas teraju”.
-U čemu se dijete najviše promijenilo od tada kada ste bili Vi dijete do danas, a šta je ono šta je ostalo isto?
Dijete je dijete. Dijete se nije promijenilo uopšte, to je, rekao bih: ”Jedna vrsta zablude”. I danas kao i onda, dijete je radoznalo, znatiželjno, voli da zapitkuje i kad se zapitkuje. Prije se dijete zabavljalo na razne načine, školice, žmurke, lastiša…, a danas su kompjuter, razne igrice, mobilni telefoni…
-Kakva je uloga roditelja danas u vaspitanju djece?
Dobro bi bilo da današnji roditelji posvete više pažnje svojoj djeci. Da djetetu od tri, četiri, pet godina ne dozvole da se igraju mobilnim telefonom, kompjuterom. Najčešći izgovor roditelja je taj da ako djetetu ne daju u ruke mobilni telefon da dijete neće jesti, da ne može otići na spavanje. To je opasno za razvoj djeteta. A ko je kriv za to? Naravno roditelji. Da se razumijemo, telefoni, kompjuteri su potrebni čovjeku. To su, rekao bih, odlični asistenti čovjeku u poslu, do nekih mjera, a to treba reći djeci i objasniti im. Mnogi misle da brigu o djeci trebaju isključivo da vode roditelji. To nije tačno. Pored roditelja, briga o djeci, rođenoj kao i nerođenoj, trebalo bi da bude strateška stvar države. Šta nam znači da roditelji vode brigu o svojo djeci, a da to ne čini država. Ništa. Jedno bez drugog ne ide. To je suština! Da ove stvari postanu jedno. Druga stvar je da bi djeca trebala da malo više pažnje i poštovanja posvete svojim roditeljima. Napisao sam pjesmu na tu temu:
“Poštuj roditelje”
Roditelje poštuj svoje,
dok ih imaš dete moje.
Ko svevišnjeg, dragog Boga,
Poštuj dete oca svoga.
Poštuj mamu,lica čedna,
jer mama je samo jedna.
-Gdje ste objavljivali svoje pjesme za djecu?
Prvu pjesmu objavio sam u dječijem časopisu “Vitez” iz Beograda. Pored “Viteza” pjesme su mi objavljivane u časopisu “Ježurko” iz Banjaluke, u listu “Neven” koga je osnovao, uređivao i izdavao Jovan Jovanović Zmaj, u elektronskom časopisu “Slova na struju” kao i u drugim časopisima i novinama. Dječije pjesme objavljivane su i u Rusiji. -Da li ste nastupali na dječijim festivalima?
Do sada sam nastupao na dječijem festivalu “Vitezovo proleće” koji se održava svake godine u Sava centru u Beogradu i na festival u Gradišci.Pored ova dva festival koja nose isti naziv nastupao sam i govorio svoje stihove namjenjene djeci na Beogradskom sajmu knjiga, zatim u Beču,Nikšiću, Podgorici, Višegradu…, a govorio sam stihove u društvu Matije Bećkovića, Bore Đorđevića, Rajka Petrova Noge, Aleksandra Ćotrića…
-O čemu je riječ u novoj knjizi “Pogodi ko sam”?
Riječ je o zagonetanju i odgonetanju životinjskog carstva. Bolje da se budući čitaoci upoznaju sa ovom knjigom, nego da je prepričavam. Nadam se da sam na prihvatljiv način približio i opisao djeci svijet faune, a da opis životinja bude tako prikladno dat da djeca lako odgovore na zagonetku. Svoje recenzije o knjizi “Pogodi ko sam” napisali su Matija Bećković, Pero Zubac, Blagoje Baković, Ranko Pavlović i Milica Bakrač.Svaka odgonetka je ilustrovana, a za to se pobrinuo Predrag Trajković. Knjiga je izašla u izdanju podgoričkog “Unireksa”.
Ćuran
Digne glavu
Kad se šeće.
Uvek pućka
I blebeće.
Kad raširi
Rep i krila,
Misli da je neka sila.
Često vodi
Život buran.
Međ, ćurkama,
To je …..!
Šta Vi mislite o ovome?