U Eparhijskom domu u Trebinju sinoć su predstavljene dvije knjige i to reprint izdanje iz 1974. godine knjiga pjesama „Pojilište“ Blagote Koprivice i „Ispovijest dreteljskog zatvorenika“ profesora mašinstva u penziji Mirka Šipovca.

knjizevno vece

„Pojilište“ je zbirka poezije koja je štampana prije 43 godine u izdanju edicije „Mostovi“, čiji urednik je bio Ćamil Sijarić.

Knjiga se sastoji od četiri dijela i to „Uvale mog srca“, „Divljaka u Dočiću“, „U kolu stravičnih igara“ i „I svijetlo i tama“.

Blagota Koprivica poznat je trebinjskoj publici pred kojoj je nastupao više puta.
Ova zbirka poezije nastala je u studentskim danima, kada je i izdata, a u njoj se nalazi i prva pjesma koju je napisao - „Smrt“.

Smrt se nije promijenila, a ja sam se znatno promijenio, u književnom stvaralaštvu možda nabolje, jer nakon ovoga slijedilo je izdanje još desetak knjiga“, rekao je Koprivica u svom šaljivom stilu.

Mirko Šipovac sa svojom suprugom jedan je od mnogobrojnih Srba koji je prošao kroz zloglasni ustaški logor u Dretelju 1992. godine i napisao je knjigu „Ispovijest dreteljskog zatvorenika“.

Zbog zdravstvenih razloga nije bio na promociji svoje knjige, ali je poslao pismo koje je sinoć pročitano .

U njemu je Šipovac napisao da je prije završetka rada na rukopisu knjige namjera bila da pored onoga što je lično doživio i vidio u Dretelju, prikupi i mišljenje jednog broja logoraša koji su u ovom mučilištu doživjeli psihička poniženja i fizička zlostavljanja.

knjizevno vece

Obratio se pismom istovjetnog sadržaja na više od dvadeset adresa koje su mu bile dostupne.

Da bi potencijalni čitaoci imali potpuniju sliku o ovome što smo proživjeli odlučio sam se na ovaj način obratiti vama do čijih sam adresa došao,  da u navedenoj formi navedete jedan ili više teških trenutaka koje ste preživjeli u Dretelju, Vi lično ili neko od logoraša u vašoj blizini, što ste lično vidjeli“, kaže se u pismu koji je napisao Mirko Šipovac bivšim zarobljenicima logora Dretelj.

U pismu je naveo da će prema želji ljudi koji mu odgovore njihova imena biti zaštićena pseudonimom, inicijalima, kao anonimni sagovornik..., a u znak zahvalnosti bi dobili po jedan primjerak knjige.

Šipovac je bio neprijatno iznenađen kad je dobio samo dva pisma sa sažetim osvrtom na boravak u logoru i jedno vraćeno pismo sa napomenom da primalac nije na navedenoj adresi.

Neke od poznanika čije je brojeve telefona imao pozvao je na telefon i pitao uzrok ćutanja.

„Iznosili su različite razloge, pravdajući to lošim zdravstvenim stanjem, a jedan od sagovornika je doslovno rekao: 'Mirko, ako budeš pisao nešto o Dretelju, nemoj ni u snu moje ime da spomeneš',  iako znam da su ga maltretirali i premlaćivali koliko i mene“, napisao je u pismu Koprivica.

Po mišljenju autora knjige uzrok ćutanja je neka vrsta straha, a ne zdravstveni razlozi, što to on donekle razumije, ali ne opravdava.

Želja Mirka Šipovca je bila da u svojoj knjizi kaže o dijelu onoga što se dešavalo od zatvaranja do izlaska na slobodu, kako bi ostalo zapisano-da se ne zaboravi.

Njegovo preosveštenstvo arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorko-primorski Amfilohije je dao blagoslov na izdanje ove knjige, a veliku pomoć imao je i od Blagote Koprivice koji je bio recenzent.

U književnoj večeri još su učestvvali profesor dr. Radoslav Milošević koji je govorio o Mirku Šipovcu, mr Milovan Rosić je pričao o knjizi Blagote Koprivice, a Velibor Šipovac je čitao pjesme iz zbirke poezije „Pojilišta“ kao i dijelove iz knjige „Ispovijest dreteljskih zatvorenika“ i pismo Mirka Šipovca.