Najistaknutiji Trebinjac u novijoj istoriji. Čovjek po kome je Trebinje i danas glavna odrednica mnogim putnicima namjernicima i uglednim naučnim radnicima. Jovan Dučić. Pjesnik, diplomata, dobrotvor. Neko bez koga je nemoguće zamisliti današnje Trebinje.
I svaki put kada se čitaju njegova djela nešto se novo sazna i čitalac se ispočetka divi njegovoj bistrini, rečenicama, uopšte napisanim mislima koje, čini se, kako vrijeme odmiče, sve više dobijaju na značaju i postaju svevremene. A da ne govorimo o njegovim "Jablanovima" koji tako strasno i čudno šume, "Pesmi ženi" koja je i trenutak, sen i sjajna, "Poeziji" u kojoj meće žute ruže u kose duge...
Ali Dučića ne treba gledati samo kao pjesnika. On je i diplomata, dobrotvor. Često je govorio "milo Trebinje", a svom rodnom gradu poklonio je kamenu plastiku, knjige, spomenike, statue, brašno.
Pošto je zbirka kamene plastike od 73 primjerka pristigla u Trebinje u 15 sanduka, težine 5.000 kilograma, Dučić je svratio kod svog poznanika Saliha Šarana, sajdžije, koji mu je rekao da se ljudi ljute što iz svijeta šalje “kamenje”.
Pitaju zašto im ne pošalje brašna jer su gladni. Na to je Dučić kazao da nije znao, da ga s tim niko nije upoznao. Poslije mjesec dana pristigao je vagon brašna koji je podijeljen sirotinji.
Ovaj detalj, zapravo, najbolje govori koliko je Dučić volio Trebinje i brinuo o svojim Trebinjcima.
Šta Vi mislite o ovome?