7 svjetskih čuda starog svijeta - vrhunac ljudske kreativnosti

Njihova arhitektura je fascinantna, pa s razlogom nose laskavu titulu svjetskih čuda starog svijeta, s obzirom na to da su građani prije nove ere.

Sedam svjetskih čuda starog svijeta je skup arhitektonskih djela koje su stari Grci, naročito u helenističkoj epohi, smatrali vrhuncem ljudske kreativnosti i genijalnosti.

Međutim, od ovih sedam čuda još samo kompleks velikih piramida u Gizi i dan danas postoji.

Najstarije pominjanje liste svjetskih čuda potiče od istoričara Herodota (oko 450. g. p. n. e.). Prvi put svih sedam čuda su zajedno pomenuta u epigramu feničanskog pisca Antipatrosa iz Sidona (2. vijek g. p. n. e.), koji je opisao putopis po istočnom Mediteranu svoga vremena.

Grci su ovaj spisak nazvali: Τὰ ἑπτὰ θεάματα τῆς οἰκουμένης [γῆς] – „Sedam atrakcija naseljene Zemlje koje treba obavezno vidjeti“.

Sedam čuda je vjerovatno odabrano zato što je ovaj broj za stare Grke imao simboliku magičnog broja.

Artemidin hram u Efesu u Turskoj

Artemidin hram u Efesu (grč. Artemision) je bio grčki hram posvećen boginji Artemidi koji je bio podignut oko 550. p. n. e.
Novac za izgradnju velelepnog mermernog hrama izdvojio je lidijski kralj Krez, a hram je osmislio i projektovao grčki arhitekta Herosifron.

Hram je bio ukrašen bronzanim statuama koje su izvajali najumješniji umetnici tog doba: Fidija, Polikleit, Kresilas i Fradmon.

Služio je kao religijsko zdanje, ali i kao tržnica.

U noći 21. jula 356. godine p. n. e, čovjek po imenu Herostratus je u namjeri da se proslavi i da njegovo ime ovjekovječi istorija, zapalio hram koji je sagorio do temelja.

Te iste noći rođen je i Aleksandar Veliki (Makedonski).

Poznati istoričar tog doba Plutarh zapazio je neobičnu slučajnost i zabiljžio da „u toj noći boginja nije bila u svom hramu, jer je prisustvovala rođenju budućeg velikog vojskovođe, te nije mogla da spasi svoj hram od uništenja."

Tokom naredne dvije decenije, hram je obnovljen, u čemu je značajno pomogao sam Aleksandar Makedonski koji je u to doba već bio osvojio i pokorio cijelu Malu Aziju.

Posljednje poglavlje istorije vezano za ovaj hram odigralo se 401. godine n. e. kada ga je srušio Sveti Jovan Hrizostom.

Piramide u Gizi ili Velike piramide u Gizi u Egiptu

Nalaze se u Egiptu, blizu Kaira na platou Gize. One su najstarije i jedino do danas očuvano svjetsko čudo. Velike piramide čine tri monumentalne građevine koje se razlikuju od ostalih egipatskih piramida rasutih po pustinji Sahare.

Danas ovo područje, zajedno sa drugim piramidama i skulpturom Sfinge predstavlja značajnu turističku atrakciju, koju upotpunjuje i Sunčev brod, pronađen 1954. godine sa južne strane Velike piramide.

Za brod se vjeruje da je simbolično predstavljao sredstvo kojim je tijelo umrlog Keopsa povezeno u zagrobni svijet.

Piramide su okružene grobnicama koje su pripadale rođacima, velikodostojnicima i značajnim činovnicima.

Viseći vrtovi iz Vavilona

Na osnovu mitova bili su izgrađeni za kraljicu Semiramidu, koja je porijeklom iz zelene Medije i zbog toga je kralj Navukodonosor II naredio oko 600. p. n. e. da se izgrade viseći vrtovi na terasama palate da bi je oraspoložio.

O njihovoj egzistenciji ne postoje vjerodostojni dokazi.

Viseće vrtove su opisivali uglavnom starogrčki istoričari Strabon i Diodor Sicilijski.

Ostaci visećih vrtova u Vavilonu nalaze se na istočnoj obali rijeke Eufrat, na oko 90 km južno od Bagdada, u Iraku.

Kolos s Rodosa, skulptura Heliosa (292. g. p. n. e. — 280. g. p. n. e.)

Ova statua se nalazila na samom ulazu u luku Mitraki,ostrva Rodos u Grčkoj.

Ogromnu statuu osmislio je rodoski vajar Ares iz Lindosa. Osnova statue je bila napravljena od mermera, a najprije su postavljena stopala i članci noge. Statua je postupno građena tako što je bronzana prevlaka bila učvršćivana gvozdenim i kamenim ojačanjima.

Da bi statua bila dovršena, izgrađena je visoka rampa oko statue koja je kasnije uklonjena. Kada je Kolos završen, bio je visok 33 metra.

Godinama je statua stajala na ulazu u rodosku luku, sve dok snažan zemljotres nije pogodio Rodos 226. godine p. n. e. Grad je bio teško oštećen, a Kolos je slomljen na najslabijem mjestu - u koljenu.

Rodos je tada primio ponudu Ptolemeja III da plati sve troškove restauracije polomljene statue, ali nakon što su konsultovani proroci, ponovno podizanje statue je zabranjeno, a Ptolemejeva ponuda odbijena.

Skoro 1000 godina statua je ležala polomljena.

Godine 654. n. e Arapi su napali Rodos. Uzeli su ostatke polomljenog Kolosa i prodali ih Siriji - bili su otpremljeni na leđima 900 kamila.

Mauzolej u Halikarnasu u Bodrumu u Turskoj

 Bio je nadgrobni spomenik karijskog kralja Mauzola. Izgrađen je na površini od 30x40 metara, a visok 45metara. Slično Velikoj piramidi u Egiptu, i ovo mjesto predstavlja grob jednog antičkog vladara.

Ipak, Mauzolej se razlikuje od piramida po mnogo čemu - između ostalog, ljepota građevine je ta koja je, više nego njena veličina, zadivila milione ljudi od vremena izgradnje pa sve do danas.

Mauzolej se nalazio u gradu Bodrumu (u starogrčko doba Halikarnas), na obali Egejskog mora, u jugozapadnom dijelu današnje Turske.
Tokom 16. vieka, Mauzolej je opstajao u odličnom stanju sve dok snažan zemljotres nije oštetio njegov krov i kolonade (stubove).

Početkom 15. vijeka, Vitezovi svetog Jovana okupirali su okolinu i sam Halikarnas i izgradili ogromni krstaški zamak. Kada su odlučili da ga ojačaju i utvrde 1494. godine, iskoristili su materijal od kojeg je bio izgrađen tada već značajno oštećen Mauzolej.

Do 1522. godine gotovo svaka cigla iz Mauzoleja bila je uklonjena i iskorišćena za izgradnju više raznih građevina. Danas, masivni krstaški zamak i dalje postoji u Bodrumu, a obrađeni kameni i mermerni blokovi Mauzoleja se mogu jasno uočiti u strukturi njegovih zidova.

Neke od skulptura iz Mauzoleja su sačuvane, kao i više unutrašnjih mermernih dekoracija na kojima je prikazana bitka između starih Grka i Amazonki.

Na samoj lokaciji gdje se nekada nalazio Mauzolej danas se mogu vidjeti samo ostaci njegovih temelja.

Danas se po imenu ove građevine sve velike i raskošne grobnice nazivaju mauzolejima.

Statua Zevsa u Olimpiji (oko 457. g. p. n. e.)

Posvećena je bogu Zevsu – vrhovnom bogu starih Grka u čiju čast su se održavale Olimpijske igre, a nalazila se na prostoru same Olimpije po kojoj su igre i dobile naziv.

Računanje vremena kod starih Grka započinje 776. p. n. e. kada se vjeruje da je počelo i održavanje Olimpijskih igara. Ogromni Zevsov hram konstruisao je arhitekta Libon i on je izgrađen oko 450. p. n. e.

Usljed rastuće moći antičke Grčke, jednostavni hram u dorskom redu djelovao je isuviše obično, pa su bile potrebne krupne izmjene na njemu.

Rješenje je pronađeno u izgradnji ogromne statue. Atinski skulptor Fidija dobio je ovaj „sveti“ zadatak. Tokom narednih godina, hram je privlačio posjetioce i vjernike iz cijelog svijeta.

U drugom vijeku p. n. e. izgrađena statua je uspješno renovirana, a u prvom vijeku p. n. e. rimski imperator Kaligula pokušao je da statuu prebaci u Rim.

Pokušaj je propao kada su se građevinske skele koje su podigli njegovi radnici urušile.

Kada su Olimpijske igre zabranjene 391. g. n. e. po naredbi cara Teodosija I kao paganski običaj, naređeno je i da se Zevsov hram zatvori. Kasnije, Olimpiju su zadesili zemljotresi, odroni i poplave, a hram je oštećen i u požaru u petom vijeku n. e.

Nešto prije toga, statua je prebačena u carsku palatu u Konstantinopolju, gdje se nalazila sve dok nije uništena u velikom požaru 462. g. n. e. Na mjestu gdje je nekada bio stari hram danas nema ničeg osim ostataka kamenja, temelja građevine i palih stubova.

Osnova statue bila je 6,5 metara široka i 1 metar visoka. Visina same statue je bila 13 metara - kao današnja četvorospratnica. Statua je bila toliko visoka, da su posjetioci više opisivali tron, nego Zevsa i njegovu skulpturu. Podnožje trona bilo je ukrašeno rezbarijama Sfinge i figurama Pobjede sa krilima, skulpturama grčkih bogova Apolona, Artemide i Niobinine djece, kao i mitskih bića.

Na Zevsovoj glavi nalazio se vijenac od maslinovog šiblja. U njegovoj lijevoj ruci nalazio se skiptar sa orlom na vrhu, a njegova odjeća je bila ukrašena rezbarijama životinja i ljiljana.

Svetionik u Aleksandriji, napravljen 270. g. p. n. e

Napravljen je između 300. i 280. p. n. e. na polustrvu Farosu. Napravio ga je grčki arhitekta Sostrat. Od svih svjetskih čuda, jedino je svetionik u Aleksandriji, pored svoje arhitektonske čudesnosti, imao i praktičnu namjenu - omogućavao je brodovima bezbjedan povratak u Veliku luku Aleksandrije.

U arhitektonskom smislu, ovaj svetionik je ipak imao najveći značaj - to je bila najviša građevina na svijetu u to vrijeme i njena svjetlost se mogla vidjeti na 50 km od aleksandrijske obale.

Svetionik je bio visok preko 117 metara i u podnožju imao oko 300 soba. Na najvišem spratu noću je gorjela vatra, a danju se signaliziralo ogledalima.

Veliki zemljotres 956. godine n. e. potresao je Aleksandriju i nanio manja oštećenja svetioniku, a zatim su dva još jača zemljotresa (1303. i 1323. godine n. e.) nanijela nova, još veća oštećenja.

Kada je poznati arapski putnik Ibn Batuta posjetio Aleksandriju 1349. godine n. e., nije mogao da uđe u ruinirani svetionik, čak ni da priđe njegovom glavnom ulazu.

Posljednje pogavlje u istoriji svetionika dogodilo se 1480. godine n. e. kada je egipatski sultan Mameluk Ćatbej odlučio da ojača odbrambene zidine grada Aleksandrije - izgradio je srednjovjekovnu tvrđavu na istom mjestu na kojem se nalazio svetionik, koristeći njegov građevinski materijal, prije svega mermer.

Dio tvrđave su 1882. godine srušili britanski brodovi prilikom zauzimanja Aleksandrije. Danas se tu nalazi Pomorski muzej.

Od šest uništenih svetskih čuda, svetionik je nestao posljednji.

7. Faros u Aleksandriji, svetionik napravljen . na ostrvu Faros blizu Aleksandrije.