Šibam, često nazivan „pustinjski Menhetn“ ili „prvi grad solitera na svijetu“, istorijski je glavni grad Kraljevstva Hadramot, koji se danasa nalazi se u istočnom Jemenu.
Izgrađen je, kao i Menhetn, na mreži pravougaono postavljenih ulica i trgova, ali za razliku od čuvenog njujorškog kvarta, njegovi neboderi nisu od betona, čelika i stakla, već od najjednostavnijeg i najdostupnijeg materijala na svijetu – blata.
Osnovan je u 3. vijeku prije nove ere, a pretpostavlja se da su njegovi žitelji zbog stalnih provala beduinskih plemena svoje kuće počeli graditi kao nebodere.
Šibam je jedan od najstarijih i najboljih primjera urbanog planiranja, baziranog na principu vertikalne izgradnje.
Postoje razne verzije o tome kako je grad dobio ime. Najvjerovatnije je da se radi o lokalnom izrazu za mjesto ispod strme planine.
Sadašnji grad je podignut 1530. godine, kada je velika poplava uništila dobar dio starog naselja koje se prethodno nalazilo u blizini, i dom je oko 7.000 ljudi.
Plan grada je trapezoidan, skoro pravougaon - okružen je zemljanim bedemima u kojima su blokovi stanova, takođe, od zemlje, u ortogonalnoj mreži.
Neki stariji objekti datiraju iz prvih vijekova islama, kao što je Petak džamija i zamak iz 1220. godine.
Prostire se na površini od 400m×500m na uzvišenju stjenovite visoravni i poznat je po svojim do visokim stambenim zgradama građenim od sušenih opeka od gline.
U gradu je pet stotina zgrada koje imaju od pet do jedanaest spratova, od kojih su mnoge visoke do 30 m i stare do 500 godina.
Zato Šibam zovu "najstarijim gradom nebodera na svijetu" ili "Menhetnom pustinje", jer je grad sa najstarijim planom gradnje zasnovanim na vertikalnoj konstrukciji zgrada.
Unutrašnja potporna konstrukcija je od drvetaa. Gornji spratovi su zaštićeni premazom od kreča protiv rijetkih kiša. Zbog posljedica prirodnog raspadanja opeke u razdoblju od deset do petnaest godina gornje spratove je potrebno obnavljati.
Zidovi od ćerpiča su napravljeni od mješavine blata iz obližnje rijeke i slame, sužavaju se prema vrhu zgrade, da bi se smanjio pritisak u donjim dijelovima zidova.
Prvi Evropljani došli su do njega tek 1893. godine. Proslavio ga je italijanski režiser Pjer Paolo Pazolini koji je u njemu snimio film "Cvijet hiljadu i jedne noći".
Šibam je 1982. godine uvršćen na Uneskov spisak spomenika svjetske kulturne baštine.
Šta Vi mislite o ovome?