Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetu caricu Milicu i njenog sina Svetog Stefana Visokog.

carica milica i car stefan visoki-min

“Neka se zove Milica. Da svakome bude mila. Da milost oko sebe širi. I da živi u milosti Božijoj” - rekao je njen otac Jug Bogdan, dajući joj ime pri rođenju.

I zaista, ostala je i do dan-danas najvoljenija srpska carica.

Kneginja, ili, kako je narodna pjesma naziva, carica Milica, pripada svetorodnoj lozi Nemanjića.

Žitije Svetog kneza Lazara (1392) o kneginji Milici navode: „Bijše roda svijetla i slavna i naročita, od carskog nekog korijena, plemena svetog Simeona Nemanje, prvog gospodina Srbima".

Knez topličko-polimski Vratko, u narodnoj tradiciji poznatiji kao Jug-Bogdan, vodi porijeklo od Vukana, najstarijeg sina Stefana Nemanje.

Rođena je oko 1335. godine.

Često je boravila u carskom dvoru, gdje je i upoznala svog budućeg muža, Lazara Hrebeljanovića, srpskog kneza, za koga se udala 1353. godine.

Sa Lazarom, Milica je izrodila osmoro djece, i to pet kćeri: Maru, Draganu, Jelenu, Teodoru i Oliveru, i tri sina: Stefana, Vukana i Dobrivoja, koji je umro u najranijem djetinjstvu.

Poslije velike tragedije srpskog naroda i poraza na Kosovu 1389. godine, gdje je zajedno, sa svim svojim vitezovima i vojskom, poginuo i srpski knez Lazar, Milica je (iako joj je nuđeno da sa djecom ode da živi u Dubrovniku) izabrala teži put - ostala je u Srbiji, izranjavanoj, opustjeloj i opustošenoj od pogibije i haranja koje su činili Turci u svom osvetničkom pohodu.

Mudro je vodila državne poslove umjesto maloljetnih sinova Stefana i Vuka. Za nju je u Pohvalnom slovu knezu Lazaru zapisano da "ničim nije izostala u dobroti iza svoga supruga".

Po kneževoj smrti se zamonašila i dobila ime Jevgenija, a pred kraj života je primila veliku shimnu (najviši stepen monaških zavjeta) i dobila ime Jefrosinija.

Velikoshimnicu Jefrosiniju, zajedno sa despotom Stefanom, Srpska pravoslavna crkva svetkuje 19. jula (1. avgusta).

U srpskoj istoriji je kneginja Milica prva žena koja je, sa Jefimijom, udovicom despota Uglješe, bila diplomatski posrednik.

Među brojnim njenim po hrabrosti zabilježenim podvizima ostaće njeni odlasci u Carigrad, caru Bajazitu, svom zetu.

Prvi kada odlazi da spase od sigurne smrti svog sina Stefana (Bajazit je pripremao njegovu likvidaciju), i drugi, kada od istog tada moćnog i oholog vladara moli mošti svete Petke, koje iz Vidina prenosi u Srbiju kao zalog spasenja svoje zemlje.

Mudrošću i diplomatijom, kneginji Milici je uspjelo da februara 1391. godine prenese mošti kosovskog velikomučenika Lazara iz crkve Svetog Vaznesenja u Prištini u manastir Ravanicu, kneževu zadužbinu.

Bavila se i književnošću. Poznata su njena djela „Molitva matere“ i „Udovstvu mojemu ženik“.

Smatra se da su književni dar od nje naslijedili ćerka Jelena Balšić i sin despot Stefan.

Njeno ime vezuje se za dobročinstva brojnim manastirima i crkvama.

Sa svojim sinom Stefanom i patrijarhom Danilom III izdala je 1392. godine povelju manastiru Hilandaru, darivajući pritom jednu crkvu i nekoliko sela.

Tri godine kasnije, daruje ruski manastir Svetog Pantelejmona na Svetoj Gori. Pomaže podizanje manastira Sisojevac kod Ravanice, rekonstrukciju manastira Dečani poslije pljačke Turaka.

Kruna kneginjinog zadužbinarstva ostaće zacijelo manastir Ljubostinja kod Trstenika, gdje se Milica 1393. godine zamonašila, i kao monahinja Jevgenija, zajedno sa svojom družbenicom Jefimijom u ovom manastiru provela posljednje godine svog života.

Umrla je 11. novembra po starom kalendaru 1405. godine. Sahranjena je u svojoj zadužbini manastiru Ljubostinji.

Srpska pravoslavna crkva je proslavlja kao svetiteljku 19. jula po crkvenom kalendaru ili 1. avgusta po novom kalendaru. Istog dana proslavlja se i njen sin despot Stefan Lazarević.

U narodnom predanju knez Lazar se često naziva carem, pošto je bio najveći oblasni gospodar i nasljednik cara Uroša. U skladu sa tim se i Milica često naziva carica Milica.

Tropar:

Skinuvši carsku odjeću, obukla si monašku rizu, Evgenijo slavna: Mač slavnog kneza Lazara sinu svome Stefanu Visokom si dala, a ti si Krst Hristov kao mač duhovne pobjede uzela, na spasenje duše svoje i roda srpskog bogonosnog od zla turskog: Zato se i sada moli za nas i za sve pravoslavne hrišćane koji te sa ljubavlju proslavljaju, mati mirotočiva.

Kneginja Milica - monahinja Jevgenija, kivot u manstiru Ljubostinja

Sveti Stefan Visoki

Sveti Stefan Visoki bio je sin svetog kneza Lazara i kneginje Milice.

Stefan Lazarević poznat i kao Stevan Visoki rođen je u Kruševcu 1377. godine. U čast njegovog rođenja, knez Lazar je u svojoj prestonici Kruševcu, sazidao crkvu u čast Prvomučenika Stefana.

Nakon očeve pogibije u Kosovskom boju 1389. godine, kao maloljetan je došao na vlast i uz pomoć majke Milice Hrebeljanović je vladao do svog punoljetstva 1393. godine.

Poslije odlaska kneginje Milice u manastir 1393. godine, Stefan prima potpuno vlast nad srbskom zemljom.

Vladao je sa titulama kneza (1389—1402) i despota (1402—1427).

Poslije bitke kod Angore 1402. godine, u kojoj se despot Stefan pokazao kao veliki junak srpska zemlja je oslobođena vazalstva prema Turskoj.

Vidjevši Stefanovu revnost u očuvanju pravoslavlja, vizantijski car mu je darovao krunu i despotsku titulu, kao i caričinu sestru Jelenu za ženu.

Smatra se jednim od najvećih srpskih vladara i vojskovođa, u svoje vrijeme je važio za jednog od najboljih vitezova toga doba.

Prilikom obnavljanja viteškog reda Zmaja, u decembru 1408. godine, Stefan se našao na drugom mjestu među vitezovima, odmah iza samog mađarskog kralja Žigmunda.

Umro je u Glavici kod Kragujevca 19.7.1427. godine. Mošti su mu pronađene ispod ktitorske freske u manastriu Koporinu 1977. godine.

Osnovao je manastire Manasiju i Kalenić.

Kao ljubitelj knjiga i sam despot je bio darovit pisac. Njegovo najpoznatije djelo je Slovo ljubve.

Tropar (glas 8):

Kao snažni bedem pokazao si se stradalnom rodu svome, Stefane premudri, i slijedio si u djelima carske roditelje tvoje, ukrasivši otadžbinu mnogim crkvama. Ostao si u vjeri naših Svetih Otaca, u njoj ne prestaj ni nas da ukrepljuješ, molitvama tvojim, pred prestolom Višnjeg Boga.