Seljani u državi Meghalaja na sjeveroistoku Indije, došli su na jedinstvenu ideju - da prave mostove od korijenja drveća.
Meghalaja, koja u prevodu znači prebivalište oblaka, jedno je od najvlažnijih mjesta na svijetu sa mnogo nabujalih rijeka i potoka, pa pravljenje mostova ima neprocjenjivu važnost za mještane.
Kada već nisu mogli da naprave mostove, počeli su da ih uzgajaju. Za “izgradnju” koriste drvo Ficus elastica (gumena smokva), koje ima izuzetno dugo i jako korijenje.
Drvo ima sekundarni sistem korijenja koji raste iznad tla i omogućava mu da lako raste na vrhu stijena, pa čak i u sred potoka.
Tako su se dovitljivi mještani odlučili da ga iskoriste za pravljenje mostova. Oni tkaju složeni sistem živih mostova.
Način “izgradnje” ovih mostova je jednostavan. Oni usmjeravaju korijenje drveta prema drugoj obali.
Kada korijen dovoljno izraste i dospije na drugu stranu obale oni ga jednostavno usmjere prema tlu i ostave da se sam učvrsti.
Nakon nekog vremena, dobili su još jedan prirodni živi most.
Na površini mosta se postavlja granje i kamenje da bi se lakše prelazilo na drugu stranu.
Živim mostovima od korijenja, od kojih su neki više od 300 metara dugački, potrebno je od deset do 15 godina da se “izgrade”.
S obzirom na to da su živi i da još uvijek rastu, oni vremenom samo dobijaju snagu, te mogu da izdrže težinu od pedeset ili više ljudi u isto vrijeme.
Neki od ovih mostova su stari preko 500 godina.
Šta Vi mislite o ovome?