Posmrtni ostaci mještana iz sela Gornje Hrasno u opštini Neum, koje su ustaše na Vidovdan 1941. godine bacile u jamu Gavranicu, sahranjene su danas pored seoske crkve.

hrasno

U ovom selu na svirep način ubijeno je više od 60 mještana - muškaraca, žena i djece.

Posmrtni ostaci Srba iz Gornjeg Hrasna od Vidovdana 1941. godine pa do danas više puta su vađene, minirane, pa ponovo sahranjivane. Izvađene iz jame Gavranica, 70-tih godina položene su u spomen-kosturnicu u ovom selu, koje je, u novom zločinu 1992. godine, minirano.

Danas, kada su konačno položene u spomen kosturnicu pored seoske crkve, potomci vjeruju da će kosti njihovih predaka konačno pronaći mir.

Vidovdana '41. godine, kada su izgubili svoje najmilije, još se dobro sjećaju nekadašnji mještani ovog sela.

"Bilo mi je pet godina, a upamtio sam dosta, ubili su mi oca i stričeve", kaže Neđo Žarković.

"Otac, dva strica, od strica sin, đedov brat, od đedova brata sin, majčin otac, dva tetka, ma sva rodbina i čitav moj komšiluk, oko 22 ljudi je ubijeno", navodi Todor Bukvić.

Todor, otac Milenka Bukvića, jedan je od rijetkih koji se uspio spasiti tadašnjeg pogroma u ovom selu.

"Kad su oni provjeravali da li je živ, udarili su ga nogom ali on se prićutio i nije mrdao, pomislili su da je mrtav. Poslije toga je počeo da bježi, stotine metaka je letjelo za njim ali nijedan ga nije pogodio", kaže Milenko Bukvić.

Danas je dan pobjede i vaskrsenja, dan radosti i sjedinjenja onih koji su postradali od ruku zločinaca, poruka je episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija.

"Sve dok jedno dijete stoji u ovoj crkvi, dok jedno dijete kao potomak postoji, dok zna da treba upaliti kandilo i svijeću, njihova duša nije ubijena", istakao je episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije.

U Gornjem Hrasnom je do posljednjeg rata živjelo preko trideset srpskih porodica. Danas je ovo selo potpuno napušteno. Rijetki su oni koji ljeti na slavu hrama Svetog Jovana Šangajskog dođu i obiđu svoja imanja.