Podaci koje Facebook ima o ljudima čini ga jednom od najuticajnijih organizacija na svijetu. Jedna kompanija iz Srbije, željela je da “pogleda ispod haube” ovu mrežu i otkrije njenu strukturu.
Prije nekoliko godina, Vladan Joler i njegovi prijatelji iz Beograda, počeli su da istražuju unutrašnje funkcionisanje jedne od najmoćnijih korporacija na svijetu, piše BBC.
Tim, koji uključuje stručnjaka za sajber-forenzičku analizu i vizualizaciju podataka, već je istraživao “različite forme nevidljive infrastrukture” internet provajdera u Srbiji, ali je Joler sada u okviru projekta “Share Lab” uzeo “krupniji zalogaj”.
“Kada bi Facebook bio država, bio bi veći od Kine”, kaže Joler, koji je profesor na Univerzitetu u Novom Sadu.
On se oslanja na poznate, ali ipak neshvatljivo velike brojeve: kompanija iz Silicijumske doline čuva oko 300 petabajta podataka, ima gotovo dvije milijarde korisnika i samo u 2016. zabilježila je prihod od oko 28 milijardi dolara. Pa ipak, kaže Joler, ne znamo ništa o tome kako ta kompanija funkcioniše, uprkos činjenici da smo joj mi, kao korisnici, pružili većinu materijala za rad i to potpuno besplatno.
“Svaki put kad objavimo nešto, tagujemo prijatelje i komentarišemo, u suštini radimo za Facebook”, kaže on.
Podaci o našoj interakciji na toj društvenoj mreži pružaju informacije složenim algoritmima koji upravljaju ovom mrežom i zahvaljujući tome, naše ponašanje na internetu pretvara se u proizvod koji je moguće ponuditi na tržištu.
Razumijevanje ovog uglavnom skrivenog procesa je izuzetno složen poduhvat.
“Pokušali smo da mapiramo sve inpute, polja u kojima ulazimo u interakciju s Facebook-om i ishodima. Mapirali smo lajkove, šerove, pretrage, statuse, dodavanje fotografija, prijatelje, imena, sve što naši uređaji govore o nama, sve dozvole koje pružamo Facebook-u preko aplikacija, poput statusa telefona, wi-fi konekcije i mogućnosti snimanja audio zapisa”, kaže Joler.
Sve to nudilo je samo djelić celokupne slike i zato je tim odlučio da ispita i Facebook-ove akvizicije i zahtjeve za patentiranje određenih tehnologija.
Rezultati su bili nevjerovatni.
Priložena mapa pokazuje kako se podaci koje pružamo Facebook-u koriste da izračunaju naše “etničke pripadnosti” (termin koji koristi Facebook), seksualnu orijentaciju, političke sklonosti, društvenu klasu, plan putovanja i još mnogo toga.
Jedna mapa prikazuje kako sve što objavljujemo i lajkukemo, kao i ono što radimo u drugim uglovima sajber-prostora koji su povezani sa Facebook-om (kao što je Instagram, WhatsApp i sajtovi na koje se logujete preko vašeg Facebook naloga), može biti ulazak u ogromni algoritamski proces. A taj proces omogućava Facebook-u da targetira korisnike sa zaprepašćujućom tačnošću, sa sposobnošću da odredi da li vole kinesku hranu, koliko dugo putuju na posao, koliko njihovo dijete ima godina…
Druga mapa detaljno prikazuje sve što mi dozvoljavamo Facebook-u putem brojnih aplikacija, uključujući i to da nam čita sve SMS poruke, preuzima podatke s uređaja bez traženja dozvole i pristupa našoj preciznoj lokaciji.
Pojedinačno, ovi alati su veoma moćni, ali kada su u kombinaciji sa endžinom za prikupljanje podataka, otvaraju mogućnost eksploatacije ogromnih razmjera.
Faceboook već godinama ističe da su mu privatnost korisnika i bezbjednost operacija najvažniji u poslovanju, ali Joler nije uvjeren.
Podaci ostaju u rukama jedne kompanije, što znači da nema garancija za budućnost, kada se možda vlasnička struktura i ljudi na čelu promijene.
Analitičari hvale projekat Share Lab.
“To je možda i najsveobuhvatnija mapa Facebook-a koju sam ikad vidjela”, kaže dr Džulija Pauels, stručnjak za zakone u oblasti IT-a.
Istraživanja pokazuju da dajemo previše dragocjenih informacija o sebi, dok komuniciramo s prijateljima.
Koliko je duboko Facebook zašao u sve pore društva, ne možemo mjeriti brojevima, ali Share Lab to čini vidljivim.
“Ono što je najstrašnije je što jedan entitet ima moć nad informacijama, a ne postoji veća moć od toga”, kaže dr Pauels.
Joler ističe da ni njihova velika mapa ne pruža tačnu sliku svih mogućnosti ove društvene mreže, ali i ne isključuje mogućnost postojanja mnoštva drugih algoritama za koje niko ne zna.
Ipak, to je i dalje jedina mapa koju imamo, jedne od najvećih sila koje oblikuju današnji svijet.
Šta Vi mislite o ovome?