JOŠ JEDAN ZLOČIN BEZ KAZNE – Godišnjica stradanja pripadnika JNA u Dobrovoljačkoj

Izvor: SRNA Foto: SRNA
TREBINJELIVE 03. 05. 2017. - 9:52h

Obilježavanje 25 godina od stradanja pripadnika JNA u nekadašnjoj sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici biće održano danas u Miljevićima u Istočnom Sarajevu.

sarajevo dobrovoljacka

Obilježavanju stradanju vojnika JNA prisustvovaće ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milenko Savanović, delegacija Narodne skupštine koju čine potpredsjednik parlamenta Sonja Karadžić Jovičević i narodni poslanici Marko Vidaković i Miroslav Brčkalo.

 

Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova odlučio je da pomen poginulim u Dobrovoljačkoj ulici ove godine bude organizovano samo u Miljevićima u Istočnom Sarajevu, a ne i u Sarajevu u Federaciji BiH zbog ponašanja kantonalnih i federalnih vlasti.

Pripadnici Zelenih beretki, Patriotske lige, MUP-a i Teritorijalne odbrane BiH napali su kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici 2. maja 1992. godine.

U ovom napadu život su izgubila 42 pripadnika JNA, od kojih su 32 bili Srbi, šestorica Hrvati, dvojica Bošnjaci i dvojica Albanci.

Tom prilikom zarobljeno je 207 pripadnika JNA, 71 je ranjen, a dan kasnije devetorica zarobljenih su ubijeni.

Zločin u Dorovoljačkoj još nema sudski epilog.

Međunarodni tužilac u Tužilaštvu BiH Džud Romano početkom 2012. godine donio je odluku o obustavi istrage protiv 14 osoba, smatrajući da nisu učinili krivična djela za koja se terete.

Srpsko Tužilaštvo za ratne zločine je predmet „Dobrovoljačka“ preuzelo od Vojnog suda u Beogradu pokrenutog još 1992. godine protiv 19 državljana BiH osumnjičenih za napad na kasarnu u Sarajevu i kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici, 2. i 3. maja 1992. godine.

Među optuženima za ove ratne zločine bili su Ejup Ganić, Haris Silajdžić, Hasan Efendić tada komandant Teritorijalne odbrane, Sefer Halilović, Mustafa Hajrulahović, Zaim Backović, Jovan Divjak, Fikret Muslimović, Kerim Lončarević, Ivo Komšić, Stjepan Kljujić.

Predmet „Dobrovoljačka“ ustupljen je Haškom tribunalu koji je 2003. godine zaključio da nema nikakvog razloga za krivičnu prijavu protiv Jovana Divjaka.

Po srpskoj potjernici u Londonu u martu 2010. godine uhapšen je Ejup Ganić, ali ga je engleski sudija pustio, smatrajući da je postupak „politički motivisan“.

Jovan Divjak je 2011. godine priveden u Beču zbog identične potjernice, ali je Austrija odbila da ga preda Srbiji sa obrazloženjem da se „ne bi moglo očekivati pošteno suđenje u Beogradu“.

Komentari

SLUČAJ DOBROVOLJAČKA IZ UGLA SRBIJANSKOG NOVINARA: „Četvrt veka laži“

Evo već četvrt vijeka jedna podla laž potura se za istinu samo zato što iza nje stoji čitav jedan sistem koji na takvim i još većim lažima opstaje.

A laž je u tome da i ove, kao i prethodnih godina, mediji u Srbiji kao i oni u Republici Srpskoj, objavljuju sve i svašta o Slučaju Dobrovoljačka, o zločinu u Sarajevu 3. maja 1992, kada je u napadnutoj koloni pripadnika JNA ubijeno, uporno se tvrdi – 42 ljudi. Banjalučki Republički centar za istraživanje ratnih zločina nudi i specifikaciju žrtava: poginulo je 10 oficira, 28 vojnika i četiri građanska lica. Istina, međutim, izgleda drugačije. Prilikom napada na kolonu vozila u kojoj su bili pripadnici JNA, 3. maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, poginulo je, po sudskoj verziji sedmero, a po svjedočenju generala JNA Milutina Kukanjaca, koji je i sam bio u pomenutoj koloni pa žrtve navodi po imenu – šestoro ljudi.

Istim povodom, u Danasu smo o ovoj temi pisali i ranijih godina, a da bi se došlo do istine o žrtvama i zločinima u ovom slučaju, mora se poći od toga šta se dešavalo ne trećeg nego drugog maja 1992. u ratnom Sarajevu.

Tokom aprila 1992. u Sarajevu je ubijeno 225 ljudi, ali će drugi maj 1992. ostati zabilježen u historiji kao posljednji propali pokušaj još uvijek formalno postojeće JNA da zauzme centar grada, podijeli ga i stavi pod svoju kontrolu. Napad je počeo u ranim jutarnjim satima granatiranjem sa već uveliko utvrđenih položaja na brdima oko Sarajeva. Čitav sat i po, Mladićevi i Karadžićevi artiljerci tući će iz svih oruđa po Predsjedništvu, Skupštini, Narodnom pozorištu, Domu sindikata… Po najužem gradskom jezgru, po Opštini Stari Grad, ali i po Novom Sarajevu. Bio je to početak ostvarenja monstruoznog plana kasnije označenog kao najduža opsada jednog grada u novijoj historiji – 1395 dana! Od drugog maja 1992. do 26. februara 1996, što će životima platiti 10.615 građana Sarajeva među kojima i više od 1600 djece…

Pomenutog drugog maja 1992, nakon kanonade sa brda, uslijedio je napad na centar grada, uz korištenje tenkova, oklopnih transportera i pješadijskog naoružanja. Ovom iznenadnom akcijom JNA je pokušala da osvoji zgradu Predsjedništva i ostale državne institucije. Stratezi raspada bivše Jugoslavije tako su htjeli da pokažu kako legalno izabrana vlast, tada već međunarodno priznate i nezavisne BiH, članice Ujedinjenih nacija, ne vlada ni u Sarajevu. Međutim, na pokušaj proboja i paljbu iz tenkova i oklopnih transportera, u području Skenderije, oko Predsedništva i iz ulica centra grada – grupe sarajevskih teritorijalaca odgovaraju projektilima iz zolja, osa, ručnih bacača, automatskog oružja … Poslije cjelodnevnih sukoba 2. maja, tako je pogođeno i uništeno nekoliko oklopnih transportera i tenkova, a u njima ginu vojnici i oficiri JNA …

Koliko njih – 2. maja 1992? Njih trideset petoro! – odnosno, onoliko koliko iznosi razlika između 42 mrtvih, koliko se tvrdi, i 7 – koliko je utvrđeno da je stvarno izginulo u Dobrovoljačkoj uluci, 3. maja 1992. Do ove jednostavne računice se dolazi kada se uzmu u obzir podaci banjalučkog RCIRZ i uporede sa podacima sarajevskog IDC-a, nalazima iz istrage Tužilaštva i ozbiljnim svjedočenjima pojedinih učesnika sa jedne i druge sukobljene strane.

Zna se to u Banja Luci, kao što se zna i u Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu, pa ipak se brojem mrtvih u predmetu Dobrovoljačka i dalje manipuliše. Zašto? Kome odgovara da se evo već četvrt vijeka skriva istina da je najmanje 35 vojnika i starješina JNA, 2. maja 1992, izginulo u napadima, u pokušajima da zauzmu strateške tačke u Sarajevu? Do kada će se podlo lagati kako su svi oni „mučki i zločinački masakrirani u koloni koja se mirno povlačila iz grada“, dan posle – 3. maja 1992?

Jedan od razloga nesumnjivo je u pokušaju da se falsifikovanjem istine sakriju i od pravde zaštite istinski krivci za smrt pripadnika JNA, ali i svih drugih žrtava tog 2. maja 1992. u Sarajevu. Drugi je iznio sam general Kukanjac: „Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što nismo više stradali pa su prosipane te laži o Dobrovoljačkoj što je nešto najsramnije što se moglo čuti“. Povrh svega, neki i dalje misle da će povećavanjem broja stradalih u koloni u Dobrovoljačkoj 3. maja 1992, sakriti i notornu činjenicu da su pripadnici JNA , 2. maja 1992. u Sarajevu ginuli kao napadači, a ne kao napadnuti.“

Odgovori

B R A V O !!!!!!!!!!!!!!!!

Odgovori

Budaletino! Neka tvoja djeca prođu isto! Ustašo!

Odgovori

„Evo već četvrt vijeka jedna podla laž potura se za istinu samo zato što iza nje stoji čitav jedan sistem koji na takvim i još većim lažima opstaje.

A laž je u tome da i ove, kao i prethodnih godina, mediji u Srbiji kao i oni u Republici Srpskoj, objavljuju sve i svašta o Slučaju Dobrovoljačka, o zločinu u Sarajevu 3. maja 1992, kada je u napadnutoj koloni pripadnika JNA ubijeno, uporno se tvrdi – 42 ljudi. Banjalučki Republički centar za istraživanje ratnih zločina nudi i specifikaciju žrtava: poginulo je 10 oficira, 28 vojnika i četiri građanska lica. Istina, međutim, izgleda drugačije. Prilikom napada na kolonu vozila u kojoj su bili pripadnici JNA, 3. maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, poginulo je, po sudskoj verziji sedmero, a po svjedočenju generala JNA Milutina Kukanjaca, koji je i sam bio u pomenutoj koloni pa žrtve navodi po imenu – šestoro ljudi.

Istim povodom, u Danasu smo o ovoj temi pisali i ranijih godina, a da bi se došlo do istine o žrtvama i zločinima u ovom slučaju, mora se poći od toga šta se dešavalo ne trećeg nego drugog maja 1992. u ratnom Sarajevu.

Tokom aprila 1992. u Sarajevu je ubijeno 225 ljudi, ali će drugi maj 1992. ostati zabilježen u historiji kao posljednji propali pokušaj još uvijek formalno postojeće JNA da zauzme centar grada, podijeli ga i stavi pod svoju kontrolu. Napad je počeo u ranim jutarnjim satima granatiranjem sa već uveliko utvrđenih položaja na brdima oko Sarajeva. Čitav sat i po, Mladićevi i Karadžićevi artiljerci tući će iz svih oruđa po Predsjedništvu, Skupštini, Narodnom pozorištu, Domu sindikata… Po najužem gradskom jezgru, po Opštini Stari Grad, ali i po Novom Sarajevu. Bio je to početak ostvarenja monstruoznog plana kasnije označenog kao najduža opsada jednog grada u novijoj historiji – 1395 dana! Od drugog maja 1992. do 26. februara 1996, što će životima platiti 10.615 građana Sarajeva među kojima i više od 1600 djece…

Pomenutog drugog maja 1992, nakon kanonade sa brda, uslijedio je napad na centar grada, uz korištenje tenkova, oklopnih transportera i pješadijskog naoružanja. Ovom iznenadnom akcijom JNA je pokušala da osvoji zgradu Predsjedništva i ostale državne institucije. Stratezi raspada bivše Jugoslavije tako su htjeli da pokažu kako legalno izabrana vlast, tada već međunarodno priznate i nezavisne BiH, članice Ujedinjenih nacija, ne vlada ni u Sarajevu. Međutim, na pokušaj proboja i paljbu iz tenkova i oklopnih transportera, u području Skenderije, oko Predsedništva i iz ulica centra grada – grupe sarajevskih teritorijalaca odgovaraju projektilima iz zolja, osa, ručnih bacača, automatskog oružja … Poslije cjelodnevnih sukoba 2. maja, tako je pogođeno i uništeno nekoliko oklopnih transportera i tenkova, a u njima ginu vojnici i oficiri JNA …

Koliko njih – 2. maja 1992? Njih trideset petoro! – odnosno, onoliko koliko iznosi razlika između 42 mrtvih, koliko se tvrdi, i 7 – koliko je utvrđeno da je stvarno izginulo u Dobrovoljačkoj uluci, 3. maja 1992. Do ove jednostavne računice se dolazi kada se uzmu u obzir podaci banjalučkog RCIRZ i uporede sa podacima sarajevskog IDC-a, nalazima iz istrage Tužilaštva i ozbiljnim svjedočenjima pojedinih učesnika sa jedne i druge sukobljene strane.

Zna se to u Banja Luci, kao što se zna i u Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu, pa ipak se brojem mrtvih u predmetu Dobrovoljačka i dalje manipuliše. Zašto? Kome odgovara da se evo već četvrt vijeka skriva istina da je najmanje 35 vojnika i starješina JNA, 2. maja 1992, izginulo u napadima, u pokušajima da zauzmu strateške tačke u Sarajevu? Do kada će se podlo lagati kako su svi oni „mučki i zločinački masakrirani u koloni koja se mirno povlačila iz grada“, dan posle – 3. maja 1992?

Odgovori

Ne vidim razlog da nam prezentujete viđenje 2.maja 92′ u Sarajevu iz ugla Nataše Kandić!
Svi znamo da je njena svaka riječ plaćena laž!
Tornjaj se i ti i ona!

Odgovori

Koga briga sta mlati Nataša Kandic?

Odgovori

Koga briga za stavove Nataše Kandić? Zašto objavljujujete ovakvo smeće?!

Odgovori

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.
Evo zbog čega je TrebinjeLive najčitaniji i najuticajniji portal u gradu!
8.000+
dnevnih
posjeta
250.000+
mjesečnih
čitanja
565.000+
mjesečnih
pregleda stranica
18.500+
fejsbuk
sviđanja