Pravoslavni hrišćani obilježavaju danas Veliki četvrtak u znak sjećanja na posljednje jelo Isusa Hrista, poznato kao Tajna večera.

veliki cetvrtak

Pred praznik Pashu, u četvrtak, Hristos se sa učenicima vratio u Jerusalim gdje je na taj dan, koji se proslavlja kao Veliki četvrtak, bila Tajna večera.

Tajna ili posljednja večera je večera koju je Hristos prije svoga mučeništva i smrti održao sa apostolima, po pravilima pashalne gozbe kod Jevreja.

Isus je tada ustanovio Svetu tajnu pričešća uz riječi: „Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje." i „Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja  koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova" (Mat. 26:26-28).

Isus Hristos je svojim učenicima oprao noge učeći ih tako, sopstvenim primjerom, kako treba da služe jedni drugima.

veliki cetvrtak

Zapovijedio im je i da ljube jedni druge: "Da ljubite jedni druge kao što ja vas ljubim" (Jn. 15, 12), i otvoreno govorio o predstojećem stradanju.

U toku Tajne večere Hristos se obratio prisutnima i rekao: "Zaista vam kažem; jedan od vas izdaće me" (Mt. 26, 21).

Tada je Juda izdajnik njegov odgovarajući rekao: "Da nisam ja učitelju". Na to mu Isus odgovori: "Ti kaza" (Mt. 26, 25). A Petar reče: "Neću te se odreći makar morao i umrijeti s tobom" (Mt. 26, 35).

Po završetku večere Hristos je otišao u Getsimanski vrt. Juda je u vrt došao sa slugama prvosveštenika i fariseja, da ga izda.

Isus im je pokazao cjelivajući ga i rekao im je: "Koga poljubim, taj je" (Lk. 22, 47). Hristos ga je upitao "Judo, zar cjelivom izdaješ sina čovječijega?"(Lk. 22, 48).

veliki cetvrtak

Te noći, pošto su Hrista odveli, učenici su bili izgubljeni i očajni. Tada je Petar, koji je beskrajno volio Hrista, poklekao i tri puta ga se do zore odrekao.

Pitali su ga da li je on jedan od učenika i da li je bio sa Isusom. Petar je odgovorio da ne zna ko je on i da ga ne poznaje. Kada je treći put izustio da nije, zapjevao je pijetao. Petar se tada sjetio Isusovih riječi da će ga se i on tri puta odreći prije nego što zapjeva pijetao.

Petar je shvatio koliki je njegov pad, te se iz dubine duše pokajao i plakao, moleći oproštaj.

Zora sljedećeg dana nije najavljivala ništa dobro, bio je to dan Hristovog konačnog stradanja - Veliki petak.

Na liturgiji Velikog četvrtka osvećuje se, po potrebi, Sveto miro u sabornim hramovima u sjedištima autokefalnih crkava, čije je varenje počelo na Veliki ponedjeljak.

Na ovoj liturgiji, takođe, osvećuju se i pripremaju pričasni darovi za bolesnike, koji se na časnim trpezama čuvaju preko cijele godine.

Umjesto heruvimske pjesme, pričasne i pjesme "Da ispolnjatsja.." pjeva se dio molitve pred Pričešće: "Večeri tvojeja tajnija.."

Uveče se drži veliko bdenje i čita se Dvanaest strasnih jevanđelja, u kojima su opisana stradanja Gospodnja.

Večeri tvojeja tajnija

Sionska Gornica (Soba Tajne Večere) je na Sionskoj Gori, u gradu Jerusalimu.

Lokacija posljednje večere nije poznata, a Biblijski izvještaji pružaju malo podataka. Nemoguće je da se to dogodilo u sadašnjoj odaji koja je izgrađena u 12. vijeku.

Međutim, moguće je da se ova odaja nalazi iznad ili u blizini izvornog mjesta posljednje večere.

Moguće je da se „mala crkva Božija” koja je postojala na Sionskoj Gori 130 g. naše ere (spomenuo ju je Epifanije Kiparski ) nalazila na ovom mjestu.

Opasnost i progonstva isključuju da su hrišćani izmislili novo sveto mjesto u II vijeku n.e., pa ako je aktivna crkva postojala 130. g. mora da je bila važna već neko vrijeme možda zato što je soba Tajne večere bila u blizini.

Crkva na Sionskoj Gori je rekonstruisana u IV vijeku nove ere kad su progonstva hrišćana prestala i tada je bila poznata pod imenom “Gornja Apostolska Crkva”.

Ovaj naziv se, međutim, odnosio na ispunjavanje apostola Svetim duhom, na Duhove, a ne na posljednju večeru, što se takođe odigralo u gornjoj prostoriji (Djela apostolska 1:13; 2:1).

Prema predanju, gornja soba u kojoj su se apostoli napunili Svetim duhom nalazila se na Sionskoj Gori, kad ju je pomenuo Kiril Jerusalimski.

U V vijeku, crkva se pominjala kao „Sion, majka svih crkava” i negdje u to vrijeme je počela da se povezuje sa mjestom održavanja Tajne večere. To se, izgleda, temeljilo na logičnom zaključku: pošto su se Duhovi i posljednja večera desili u gornjoj odaji, oba događaja su se odigrala u istoj prostoriji.

veliki cetvrtak

Pored toga što je tu održana Tajna večera, to je mjesto gdje su inače često boravili apostoli, prilikom svojih boravaka u Jerusalimu.

Takođe je poznata i kao Gornja soba, kuća Svetog Jovana Bogoslova, koja je imala dva sprata, i gdje je na spratu održana Tajna večera gdje su se sastali Isus Hristos i apostoli, i to je mjesto gdje su se desili i drugi događaji vezani za hrišćanstvo, a opisani su u Novom zavjetu.

U istoj sobi su se dogodile Trojice, kad je Sveti duh sišao među apostole, četrdeseti dan po Vaskrsenju.

Ovdje se Isus poslije Vaskrsenja javio apostolima i u njoj je obećao silazak duha svetoga.

Zgrada je tokom vremena rušena i obnavljana. Najvjerovatnije su je zapalili templari u posljednjem krstaškom ratu. Obnovili su je franjevci u 14. vijeku. U prvo vrijeme je bila crkva, kasnije džamija, pa sinagoga.

Za Jevreje ovo mjesto je izuzetno značajno, jer je Gornjica građena nad grobom cara Davida i to je, poslije Zida plača, drugo po značaju i svetosti mjesto jevrejskog hodočašća.

Davidov grob se nalazi ispod sobe tajne večere. Ta mala odaja se poštuje kao Davidov grob. Međutim, taj grob je prazan, ali je prekriven tkaninom u 11. vijeku.

veliki cetvrtak

Soba Tajne večere je gotovo prazna prostorija sa stubovima i ukrašenim svodovima. Kapiteli na stubovima potiču iz 12 vijeka i u gotskom su stilu. Na zidu postoje tragovi i boje iz 14 vijeka. Istočni dio je prvobitno imao oltar i pjevnicu ali je to uništeno kada se gradila kupola iznad Davidovog groba. Prostorija je zadržala oblik džamije kao i obnovljene otomanske prozore od obojenog stakla sa arapskim natpisima i ukrašeni mihrab. Tu se nalaze i dvije ukrasne ploče ispisane na arapskom jeziku i levantska kupola.

veliki cetvrtak

Sveti Sava je, prilikom svog prvog hodočašća u Svetu zemlju, bio veliki darodavac manastira i crkava. Prilikom obilaska Siona, sa patrijarhom Atanasijem iz Jerusalimske patrijaršije, arhiepiskop Sava je kupio kuću (Sv. Jovana Bogoslova) tj. Sionsku Gornicu, od Saracena (muhamedanaca) i platio je zlatom i srebrom koje je dobio od kralja Radoslava.

Sveti Sava je, po legendi, došao da obiđe tu prostoriju i upitao ondašnje muslimane koliko bi koštalo da se prostorija vrati u ruke hrišćana. Muslimani, misleći da razgovaraju sa siromašnim monahom iz strane zemlje, jer Sava odjećom nije odavao svoje kraljevsko porijeklo, rekli su da mu za otkup treba onoliko zlatnika koliko može da se obloži pod. Sava je pozvao pratnju, koja je donijela kovčeg sa zlatnicima i obložio njima pod prostorije.

Uz samu kuću Gornjicu - sobu tajne večere Sveti Sava je kupio i nadgradio manastir  Svetog Jovana  Bogoslova na Sionskoj Gori, na mjestu doma Jovana Bogoslova, gdje je Bogorodica dočekala svoje posljednje dane, koju će, zajedno s kućom, darivati kao metoh Lavri Svetog Save Osvećenog.

veliki cetvrtak

Od 1524, kada su ih istjerali muslimani, do 1948. godine hrišćanima je bilo zabranjeno da se tu mole Bogu. Danas je hrišćanima dozvoljeno samo da se mole u sebi, bez bogosluženja. Ovaj prostor ne pripada nijednoj konfesiji, zgrada je u vlasništvu izraelske vlade.